Poznato je da su društvene igra, pored toga što pružaju zabavu, moćno sredstvo za sticanje znanja i razvoj brojnih veština. Za decu nema ničega konstruktivnijeg od vremena provedenog u zajedničkoj igri. Nikakve poučne kartice, obrazovne kompjuterske igre niti časovi gimnastike ne pružaju deci toliko koristi kao zajednička igra.
Najveći umovi čovečanstva su društvenim igrama davali ogroman značaj. One su veoma zabavne, nisu skupe, kroz njih deca proširuju rečnik, uče boje, brojeve, slova, oblike, podstiču koncentraciju, logičko razmišljanje, komunikaciju, razvijaju maštu i kreativnost, uče o poštovanju pravila, gradnji strategije, donošenju odluka, preuzimanju rizika, pobedi i porazu …. i mogu se prilagoditi različitim uzrastima. Ali postoji jedna naročito važna veština koju igranje društvenih igara promoviše – one razvijaju empatiju. Društvene igre navode igrače da pokušaju da razumeju onog drugog – kako on razmišlja i reaguje, i to je ono što društvenu igru, između ostalog, čini toliko važnom.
Studija provedena od grupe istraživača sa Univerziteta u Kaliforniji, pokazala je da su različiti regioni mozga aktivirani kada igramo protiv drugih ljudi ili kada to nije slučaj. Kada se igrači takmiče jedni protiv drugih oni pokušavaju da naprave “mentalni model” namera druge osobe – pretpostavku kako protivnik razmišlja u određenim trenucima igre, koji bi mogli biti njegovi najlogičniji sledeći potezi. U odnosu na tu pretpostavku dete uči da gradi vlastitu strategiju. Ovaj “mentalni model” misli drugih ljudi i osećanja, od ključnog je značaja za razvoj empatije. Empatija je sposobnost da se shvati kako se neko drugi oseća i kako razmišlja u datoj situaciji. To je talenat i vredna životna veština. Empatija je neophodan preduslov za uspostavljanja zdravih i konstruktivnih odnosa. Ona jača veze gradeći razumevanje među ljudima. Naučnici tvrde da empatija pomaže deci da budu bolja u školi i uspešniji u životu. Ali ona ne dolazi nužno prirodno i nekad je deci potrebno pomoći da je razvijaju. Postoje brojne tehnike i igre koje mogu da pomognu podsticanje i razvoj empatije, a društvene igre su , sigurno, među najstarijim i najpopularnijim.
Ipak, i pored svih ovih prednosti, društvene igre proteklih par decenija naprosto postaju zapostavljene i polako izumiru. Kompjuterske igrice učinile su svoje, reflektujući našu sve veću otuđenost, a socijalizacija ide nekim tokom koji još uvek ne razumemo? Toplina doma i prijatelja, zamenjena je sve češće hladnim otuđenim okruženjem. Pedagozi i psiholozi upozoravaju da će sve ovo imati i te kakve posledice. Ako deca u predškolskom i školskom uzrastu ne igraju društvene igre i ne usvajaju pravila ponašanja, postaće asocijalni, povlačiće se u sebe, otuđivati od okoline. U budućnosti neće moći da ostvare zdrave emocionalne kontakte. Uz TV i kompjuter vode virtuelni život, stvaraju fiktivni svet u kojem je sve onako kako žele, gde klikom miša rešavaju probleme. Neizvesno je kako će bez igranja s vršnjacima naučiti da konflikte rešavaju na društveno prihvatljiv način.
Kakva je budućnost društvenih igara teško je predvideti. Da li će biti potpuno zamenjene kompjuterskim igrama ili ne ostaje nam da vidimo. Ne bi bilo dobro da se takvo nešto dogodi, a možda, uz mali napor, možemo na to i da utičemo, ako shvatimo da se ne radi samo o budućnosti igre nego o budućnosti naše dece.
AUTOR TEKSTA: Tatjana Petrov