Tag Archives: polimati

Domeni kreativnosti

(1. deo – teorija i rasprava)

Uobičajeno je da se o ljudima govori da su “kreativni“,“vrlo kreativni“, “ne baš naročito kreativni“ i sl. Ali šta takvi atributi zapravo znače? Da li to sugeriše da je identifikovana osoba kreativna u svemu ili bar većini stvari kojima se bavi? Da li bismo trebali očekivati ​​da neko, ko je kreativan u jednom području, po pravilu pokazuje kreativnost iznad proseka u svim područjima? Drugim rečima, da li se veštine, koje dovode do kreativnog ispoljavanja u jednom domenu, obično prenose i podstiču kreativnost u drugom, nepovezanom domenu? To su pitanja o kojima polemišu psiholozi i edukatori zainteresovani za kreativnost.

Iako ove rasprave nisu dovele do čvrstih i nepobitnih odgovora, konsenzus se polako preselio od vere u opštu, jedinstvenu kreativnost, do vere u podelu kreativnosti na različite specifične domene. Akumulirana istraživanja tokom prošlog veka dovela su do zaključka da sposobnosti, dispozicije, sklonosti, osobine ličnosti i motivacija, koje dovode do kreativnog ispoljavanja variraju od područja do područja, te da teorija specifičnosti domena, čini se, ima ubedljivije argumente i odnosi pobedu, obarajući godine pogrešnih shvatanja. Ova rasprava nije gotova, ali dokazi za specifičnost domena ne samo da su postali jači, nego su doveli do promene fokusa rasprave i preformulisali prvobitno pitanje. Sada, umesto pitanja  – „da li je kreativnost jedinstven domen ili spektar specifičnih domena?“ u fokusu se našlo pitanje  – „postoje li ili ne veštine kreativnog razmišljanja koje predstavljaju nešto što je opšte-zajedničko u svim kreativnim domenima?“. Pokazalo se, izgleda, da su dokazi za takve veštine malobrojni.

Diskusija:

Kreativnost posmatrana i shvaćena kao opšti domen bila bi u visokoj korelaciji sa različitim vrstama kreativnog ponašanja i zajedničkim skupom psiholoških opisa za ova ponašanja, dok bi posmatranje i shvatanje kreativnosti kao spektra specifičnih domena bilo u relativno niskoj  korelaciji sa određenim karakterističnim ponašanjem i izdvojenim skupom psiholoških opisa tih ponašanja. Ukoliko je kreativnost veština vezana za opšti domen, onda bi ona trebala uticati na kreativnost na praktično svakom zadatku koji se obavlja. I druge stvari su od značaja, naravno, pa će tako i veštine specifično vezane za domen, interesovanja, znanje … takođe uticati na nivo stvaralačkog učinka osobe koja se izražava u određenom domenu. Ali, ako je kreativnost opšti domen, onda će  ljudi, koji su kreativniji od većine drugih u nekom domenu  biti u proseku kreativniji od većine drugih i u drugom domenu ukoliko imaju dovoljno znanja u tom domenu i ukoliko se u njemu oprobaju. Domen opšte kreativnosti, dakle, predviđa pozitivne korelacije između kreativnog nivoa produkata proizvedenih od strane jednog pojedinca u različitim domenima. Specifičnost domena predviđa suprotno – nizak ili nepostojeći stepen korelacije među kreativnim produktima proizvedenim od strane pojedinca u različitim područjima. Ali ne samo to, ako je kreativnost jedinstven domen, onda bismo jedinstvenim treningom mogli povećati svoju kreativnost u svim domenima. 

Postoji li, zapravo, visoka korelacija među različitim ispoljavanjima kreativnog ponašanja kao što to teorija kreativnosti, kao opšteg domena, predviđa?

polimati-leonardo-da-vinciZastupnici shvatanja kreativnosti kao opšteg domena navode kao dokaz za svoje verovanje postojanje polimata. Polimati su izuzetni, svestrani ljudi (takođe i kreativni) u mnogo različitih oblasti. Oni postavljaju pitanje: „Ukoliko je kreativnost specifična po domenima, a ne opšta osobina, kako onda jedna osoba može biti toliko kreativna u nekoliko različitih domena?“ Međutim, takvo razmišljanje je zamka. Umesto toga može se, zapravo, postaviti suprotno pitanje: „Ako je kreativnost jedinstven, opšti domena, zašto ima toliko malo polimata?“

I postojanje polimata i njihova malobrojnost ne negira ni jednu od dve oprečne teorije i prilično lako se može objasniti sa obe.

Neko može imati bogat rečnik, a takođe biti i brz trkač, a ipak to i dalje  ostaju različiti domeni sa različitim temeljnim sposobnostima potrebnim za uspeh. Osoba koja je kreativan u dva područja ne dokazuje da je kreativnost opšti domen ništa više nego što brz trkač s bogatim rečnikom dokazuje da se trčanje i sticanje vokabulara oslanjaju na iste osnovne sposobnosti. Samo ako bi većina brzih trkača  imala bogate rečnike (a većina sporih trkača imala loše rečnike) to bi ukazivalo na vezu između te dva sposobnosti. Ako se dve veštine ne mogu dovesti u vezu, onda bi bilo za očekivati da neki brzi trkači imaju bogat rečnik, a neki loš.  A to je upravo ono što su ispitivanja kreativnosti istih osoba po različitim domenima pokazala.

Isto tako, nije isključeno da ​​neki ljudi budu vrlo kreativni u više od jednog domena. Specifičnost domena ne predviđa pravilo da su ljudi kreativni samo u jednom domenu, nego samo da su veštine,  znanja, sposobnosti ili talenti na kojima se temelji kreativnost u različitim područjima različiti i slučajno raspoređeni, pa se može očekivati da su neki ljudi kreativni u nekoliko područja, neki u mnogim, a neki ni u jednom. Dakle, činjenica da su postojali ljudi poput Da Vinčija ne pobija teoriju specifičnosti domena. To je nešto što ova teorija predviđa.

Istina je da većina kreativnih genija, ipak, nije izuzetno kreativno izvan jednog domena, ali to je logično obzirom da je potrebno mnogo godina pripreme čak i najtalentovanijim ljudima da bi došli do nivoa, znanja i veština potrebnih za stvaranje revolucionarnih radova u bilo kom području. Te duge godine intenzivne pripreme moraju biti utrošena u dobro osmišljenu praksu i razvoj stručnosti koji će jednog dana dovesti do toga da neko delo  postane genijalno. Tako da se može smatrati pravim čudom da postoje izvesni ljudi koji su uspeli doći do najvišeg nivoa kreativnog postignuća u nekoliko područja u samo jednom životu, čak i ako se kreativnost smatra opštim domenom.

Ludilo kreativnih genija

Jedno od područja koje je privlačilo, i još uvek privlači, veliki interes je moguć odnos između kreativnosti i duševnih bolesti. To je oblast gde zagovarači pristupa kreativnosti kao opštem domenu nalaze svoje argumente. Skoro ceo jedan vek beležena su zapažanja povećane učestalosti mentalnih bolesti među kreativnim ljudima. (Ellis 1926). Ove beleške su ukazivale da kreativni ljudi imaju češću tendenciju da budu mentalno bolesni nego njihove kolege sa manje kreativnih ostvarenja. Ali među njima su se mogli sresti i mentalno veoma snažni i stabilni pojedinci. Ovakvi podaci doveli su do vrlo teško rešivog tumačenja podataka (Simonton 2010).

Najnovija istraživanja upućuju na to da se objašnjenje, izgleda, nalazi u specifičnosti domena. Ustanovljeno je da u ovoj rafiniranoj grupi vrlo kreativnih ljudi postoje pouzdane razlike u stopi duševnih bolesti na osnovu oblasti stvaralaštva. Tako u nekim područjima, kao što su umetnost, postoji pozitivna korelacija između kreativnosti i mentalnih bolesti. Nasuprot tome, u slučaju kreativnosti u drugim područjima, kao što su prirodne nauke, veza se ne pokazuje. Genijalci u prirodnim naukama imaju tendenciju da budu više psihički zdravi od onih u društvenim naukama; genijalci u društvenim naukama, psihički su zdraviji od onih u humanističkim naukama; a genijalci u humanističkim naukama, psihički su zdraviji od umetnika.

Čak i unutar širih domena, poput umetnosti, gdje je postojanje ovakve veze značajnije zabeleženo, postoje vrlo jasne razlike u mikro-domenima. Na primer, prilično učestala povezanost kreativnosti i mentalnih bolesti zabeležena je kod pesnika i to naročito ženskih, gde oni pate više nego njihove kolege u drugim područima pisanja. Važno je napomenuti da se ovi nalazi odnose samo na veoma visok nivo kreativnog stvaralaštva u ovom domenu, a ne nužno na pisce u celini.

Naučnici već godinama tragaju za masovnim, domen-opštim, odgovorom na pitanje ludila kreativnih genija. Očekuje se da će novi pristup kreativnosti početi da daje logična i precizna objašnjenja o ovom mračnom području.

Da li je kreativnost posebna vrsta inteligencije?

Kreativnost je tradicionalno zamišljana kao skup generalnih veština koje se mogu primeniti u širem smislu kao posebna vrsta inteligencije, odnosno, kao opšta osobina ličnosti koja boji lični pristup bilo kakavom zadatku ili problemu. Kod inteligencije postoje jasni dokazi (proizašli iz IQ testiranja) da postoji veština ili skup veština koje korelacijski pokazuju da ukoliko ste uspešni u rešavanju morate biti najmanje umereno uspešni u mnogim područjima u kojima su ove veštine važne. To znači da postoji izvesna opšta inteligencija. Govoriti o osobi kao o inteligentnoj, bez navođenja određenog područja, zato, ima smisla. To znači da tako identifikovana osoba ima sposobnosti kakve se mere testovima inteligencije i koje su znatno iznad proseka te da će najverovatnije, u širokom rasponu zadataka iz različitih područja ta osoba verovatno pokazati nadprosečan rezultat. Nema potrebe da se kvalifikuju takve tvrdnje imenovanjem određenog domena u kom je opisana osoba inteligentna, iako je činjenica da većina ljudi ima veće ili manje sposobnosti u nekim područjima od drugih. Ako je neko inteligentan, onda je razumno pretpostaviti da će imati sposobnosti u priličnom broju nepovezanih područja.

O stručnosti se naprotiv, za razliku od inteligencije, najčešće misli kao o vrlo specifičnom domenu. Reći da je neko stručnjak nema mnogo smisla, ukoliko se na neki načina ne navede domen u kom je stručan.  Čak i kada su u pitanju ljudi koji imaju stručnost u nekoliko domena još uvek ima smisla za određivanje tih područja. Bez takve specifikacije ne bi bilo moguće shvatiti šta to znači da je neko stručnjak. Obzirom da se i kreativnost ispoljava u okviru specifičnih domena, razmišljati o kreativnosti kao o stručnosti mnogo je tačnije i preciznije. Razmišljanjem o kreativnosti na ovaj način dovešće do tačnijih procena, identifikacije kreativnih osoba i boljih programa za negovanje kreativnosti.

 Struktura kreativnosti – Model „Teorije zabavnog parka“

[ad name=”Prilagodljivi baner”]

kreativnost-nadarena deca

Jedan zanimljiv okvir, koji se uklapa u posmatranje kreativnosti i kao opšteg i specifičnog domena, nudeći neke opšte i neke domen-specifične aspekte, jeste model „teorije zabavnog  parka“ (Bear&Kaufman), a temelji se na metafori zabavnog parka sa tematskim područjima.

To je hijerarhijska teorija koja predlaže neke generalne domene kao preduslov za kreativnost, kao što su određen nivo inteligencije, motivacija, te podsticajno okruženje koje omogućava (idealno bi bilo i neguje) kreativno izražavanje. Ovo su početni uslovi koji su potrebni za kreativne performanse u svim domenima.

Zatim postoji nekoliko specifičnih oblasti, odnosno tematskih  područja (kao što su umetnost, nauka, ekonomija…). U okviru tematskih područja su specifični domeni (npr, muzika i književnost deo su domena umetnosti i sl.). Domeni su podeljeni na pod-domene (na primer proza i poezija u okviru književnosti, slikarstvo i vajarstvo u okviru vizuelne umetnosti…), te mikro-domeni (na primer haiku i slobodan stih u okviru poezije). Prvi nivo je vrlo uopšten, a svaki sledeći dobija sve više i više specifičnosti svojstvenih određenom domenu. Svako tematsko područje može otkriti slojevito nijansirane razlike i svoj ​​vlastiti profil osobina ličnosti ili kognitivne obrasce koji dovode do optimalne kreativnosti. Slikari i pisci razlikuju se na određen način, novinari i pesnici na drugi način…

Koristeći ovu vrstu modela (uz mnogo više istraživanja), otvorile bi se nove mogućnosti  za negovanje i razvijanje kreativnosti koje bi bila najbolje prilagođene posebnim sposobnostima i talentima svakog pojedinca.

© Tatjana Petrov

Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike (obeležene imenom bloga ili mojim imenom) su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava.