Tag Archives: uticaj genetike na spavanje

Ranoranioci i noćne ptice

Da li ste ranoranilac ili noćna ptica? Većina od nas ima neki stepen sklonosti ka kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima. Jedan od deset ljudi je izraziti ranoranilac, a dva od deset su izrazite noćne ptice. Ostali se nalaze negde između te dve krajnosti i mogu biti spremni za akciju i ujutru i uveče, s tim što i među njima jedni naginju više ranoraniocima, a drugi više noćnim pticama.

Postoji mnogo tekstova koji nude savete kako da promenite svoje navike ili navike vaše dece uvodeći red u dnevni ritam aktivnosti i odmora. Tako se savetuje: povećano izlaganje dnevnoj svetlosti tokom dana i ograničeno izlaganje veštačkom svetlu noću, izbegavanje hrane ili pića koja sadrže kofein posle četiri popodne, uzimanje laganog obroka za večeru, ograničavanje slatke ili masne hrane pre spavanja, ograničavanje uzbuđenja u periodu pre spavanja, uključujući i gledanje televizije i rad na računaru i uspostavljanje čvrste rutine kada su u pitanju večernji odlasci na spavanje. Ali, činjenica je da svi, koji su ovo probali, znaju kako to nije nimalo jednostavno i da se navike teško menjaju. Najnovija istraživanja objašnjavaju i zašto. Ispitivanja na životinjama pokazala su da su ove tendencije duboko ukorenjene i diktirane biološkim i genetskim silama. Različiti tipovi povezani su sa genetskim varijacijama, kao što je to slučaj i sa razlikama u načinu života ili raspoloženjima i emocijama koja su nam svojstvena, te kognitivnim funkcijama ili rizličitim zdravstvenim problemima. To objašnjava zašto izraziti ranoranioci ili noćne ptice veoma teško menjaju svoje navike i ponašanje.

ranoranioci i noćne ptice

U jednoj laboratoriji nestašni laboratorijski miševi pružili su vrlo zanimljive dokaze i pomogli u razumevanju nasledne uloge ovih tendencija. Miševi veoma vole da trče po svom točku i u stanju su da na njemu provedu i više sati neumorno vežbajući. Posmatrajući ih pažljivo, istraživači su primetili da su se neki uglavnom zabavljali trčeći ujutru, dok su drugi radije bili aktivni uveče. Ostali nisu pokazivali naročitu sklonost prema određenom delu dana. Ovi naučnici su bili prvi koji su zabeležili i potvrdili ovakvo ponašanje. Od četrdeset i devet glodara, koje su posmatrali, jedan od deset je bio izrazito jutarnji tip i njegova aktivnost počinjala je oko 07:00, dva od deset su bili izrazito večernji tipovi i najaktivniji su bili oko 21:00, dok su se ostali nalazili negde u sredini – baš kao i ljudi. Dakle nalaz u procentima se podudario sa nalazima koji su zabeleženi prilikom ispitivanja ljudi.

Ali prirodna sklonost ranim jutarnjim satima u odnosu na kasne noćne ili obrnuto ne znači samo puko pomeranje satnice u rasporedu aktivnosti i odmora, ona znači mnogo više i prate je značajne razlike u metaboličkim funkcijama, ali i u samoj strukturi mozga, te utiče na mnoge aspekte svakodnevnog života, uključujući: kada imamo najbolju koncentraciju, kada spavamo najbolje, u koje vreme imamo obroke, kada smo najraspoloženiji za fizičke ili intelektualne aktivnosti…

Ustanovljeno ja da u odnosu na ranoranioce i one koji se nalaze između te dve krajnosti, noćne ptice pokazuju smanjen integritet bele materije u nekoliko oblasti mozga. (Bela materija je tkivo u mozgu koje olakšava komunikaciju među nervnim ćelijama.) Smanjen integritet bele materije kao posledicu može imati depresiju i smanjenje pojedinih kognitivnih funkcija. Pretpostavlja se da je ova pojava posledica hronične iscrpljenosti koja proizilazi iz njihovog životnog ritma koji je u stalnom sukobu sa radnim ritmom, uglavnom prilagođenom biološkom ritmu ranoranilaca. Zbog toga su noćne ptice hronično neispavane i pate od  simptoma kao što su: umor, višednevne nesanice, poteškoće s koncentracijom, fizička bol i nelagodnost. Oni su, takođe, pod većim rizikom od depresije, skloniji su pušenju i alkoholu i imaju lošije prehrambene navike.

Izgleda prilično nepovoljno za noćne ptice, zar ne? Ali pojedine studije pokazale su da nije sve baš tako loše.

Naučnici sa Univerziteta u Liježu u Belgiji ispitivali su jedanaest ekstremnih noćnih ptica i 16 ekstremnih ranoranilaca koji su proveli dva dana i dve noći u laboratoriji. I ranoranioci i noćne ptice spavali su i bili budni kad god su želeli. Dve grupe razlikovale su se oko četiri sata  u njihovom obrascu spavanja – dok su ranoranioci bili zadovoljni kada su se budili u 7.00, noćne ptice spavale su do 11.00 pre podne. Ranoranioci su bili spremni da idu na spavanje u 11 uveče, dok su noćne ptice bez problema boravile do 3 ujutru. Zatim su im praćene reakcije i merene moždane aktivnosti uz pomoć fMRI dok su radili jednostavan test sposobnosti koncentracije u dva navrata: 1,5 sat nakon buđenja i 10,5 sati nakon buđenja, .

Nije bilo značajnih razlika među njima na jutarnjem testu, ali večernji test je pokazao zanimljiv obrt: noćne ptice su bile manje pospane i imali su brže vreme reakcije od ranoranilaca. (Treba naglasiti da je „veče“ relativan pojam – to je drugačije stvarno vreme za svaku grupu, ali je i za jedne i za druge to 10,5 sati nakon njihovog buđenja – i za ranoranioce i za noćne ptice). Dakle, iako su obe grupe spavale i budile se prema njihovom prioritetnom rasporedu, noćne ptice su generalno bile u boljoj formi od ranoranilaca i odnosili su pobedu u tome koliko dugo mogu ostati sveži i mentalno spremni. Iste ove rezultate potvrdio je i skener: 10,5 sati nakon buđenja, ranoranioci su imali manju aktivnost u regionu mozga povezanim sa pažnjom i biološkim glavnim satom u odnosu na noćne ptice.

Dakle, ne tražite od ranoranioca da radi bilo šta što zahteva stalni fokus više od 10-ak sati nakon buđenja. A ako ste ranoranilac i ako ste se do sada zbog toga osećali superiorno, nažalost, niste u pravu – noćne ptice mogu zadržati mozak budnim, pažljivim i u punoj formi duže nakon što se probude nego što je to slučaj sa ranoraniocima. Druga istraživanja utvrdila su da noćne ptice, takođe, pokazuju superiornije rezonovanje i analitičke sposobnosti od ranoranilaca, te da su profesionalno uspešniji i zarađuju u proseku više novca od onih koji se bude rano ili umereno rano.

Ovi nalazi ipak ne umanjuju problem i predstavljaju slabu utehu noćnim pticama čiji je bioritam u večitom raskoraku i konfliktu sa rasporedom društvenih obaveza. Obzirom da se genetske snage pojavljuju kao snažan faktor, a naša je sklonost ka spavanju/buđenju u određenom ritmu pod snažnim uticajem genetike, postavlja se pitanje šta činiti kada smo suočeni sa sklonostima koje se ne podudaraju sa zahtevima i odgovornostima koje nam život i  radno okruženje nameću? Ako izuzmemo pojedine preporuke sa početka teksta koje ne daju baš najbolje rezultate i pružaju samo delimično olakšanje, pogotovo kod izrazitih tipova, da li to onda znači da smo nemoćni da nešto učinimo da uskladimo vlastite tendencije sa obavezama?

Zahvaljujući poslednjim istraživanjima, danas sve više raste svest o snazi bioloških snaga i njihovom uticaju na obrasce spavanja. U nekim zemljama čine se zato ozbiljni iskoraci u ovom smeru, pa se radnicima pruža mogućnost da biraju da li će početi sa radom par sati ranije i kasnije. Jedan od pet američkih radnika danas ima fleksibilno radno vreme u pogledu otpočinjanja posla i uočeno je da to daje izuzetno pozitivne rezultate. Bilo bi zato dobro da društvo što pre široko shvati potrebu za fleksibilnošću koja će pružiti ljudima mogućnost biranja radnih i školskih rasporeda, koji su bolje usklađeni sa njihovim sklonostima prema snu, nešto kao „ sleep-friendly“ strategija, koja će biti dobra za opšte zdravlje i produktivnost.

[ad name=”Google Adsense-1″]

Ranoranioci i noćne ptice - razlike

 

© Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike obeležene imenom bloga su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je reprodukovanje, distribucija i objavljivanje u bilo kom obliku bez moje pismene dozvole. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava.