Tag Archives: stvaraoci srednje dobi

Zlatno doba kreativnosti


mladi stvaraoci ili stari majstoriKada su ljudi najkreativniji? Da li su kreativniji mladi, energični genijalci ili stari, iskusni majstori? Postoji li uopšte starosna dob koja predstavlja “zlatno doba kreativnosti” ili je samo disciplina ta koja u bilo kojoj dobi određuje koliko ćete napraviti?
Ta pitanja već dugo fasciniraju i zaokupljaju naučnike, psihologe i istoričare umetnosti. Dok neki stvaraoci čine ogromne pomake relativno rano u životu, kao na primer Igor Stravinski, koji je komponovao revolucionarni balet “Posvećenje proleća” kada je imao 31 godinu ili Pablo Picasso, Mozart, T.S. Elliot koji su stvorili neke od svojih najpoznatijih umetničkih dela u svojim dvadesetima, drugi prolaze kroz veliko razdoblje pokušaja i grešaka pre nego što pronađu svoj ​​jedinstven izraz. Cezanne, Hitchcock i Robert Frost neke od najznačajnijih dela stvorili su u svojim četrdesetim, pedesetim i kasnije. Razmišljajući, raspravljajući i proučavajući korelaciju između starosti stvaralaca i umetničkog stvaralaštva kroz istoriju stvoreno je više različitih zaključaka i teorija na osnovu različitih aspekata i argumenata. Neki od njih su protivrečni, a neki prosvetljujući.

Mladi stvaraoci

Film „Građanin Kane“režirao je Orson Welles kada je imao 26 godina. Iako snimljen davne 1941., još uvek se smatra jednim od najboljih filmskih ostvarenja svih vremena. Kada je imao 45 pitali su Wellesa kako je moguće da je bio sposoban za takvo remek-delo u tako mladoj dobi?

“Neznanje, neznanje, obično neznanje“, rekao je ,“samo neznanje može dati toliko samopouzdanja i hrabrosti”. Njegov komentar na šarmantan način govori o tome koliko znanje i svest, koji dolaze sa iskustvom, mogu biti opterećenje za stvaralački proces. Što više znanja imate u nekoj profesiji to ste oprezniji. Iz tog ugla gledano, mladost je u prednosti. Isto tako, što više znanja imate više ste izloženi tuđim idejama i možete biti zaraženi njima, što može otežati originalnost.

Psiholog Dean Simonton, baveći se pitanjem kada smo najkreatiniji, sakupio je istorijske podatke i došao do zaključka da različita polja kreativnog stvaralaštva imaju različite vrhunce. Utvrdio je da pesnici i fizičari imaju tendenciju da stvaraju najbolje radove u mlađim danima, tačnije u svojim kasnim 20-im, dok romanopisci, geolozi i biolozi imaju tendenciju da doživljavaju vrhunac mnogo kasnije, sazrevajući tokom godina, često ne pre nego što dođu do kasnog srednjeg doba. Simonton smatra da discipline sa “zamršenim, jasno artikulisanim domenom”, poput fizike, šaha i poezije, imaju tendenciju podsticanja mladalačke produktivnosti. Nasuprot tome, polja koja su više labavo definisana, u kojoj osnovni koncepti mogu biti dvosmisleni i manje su jasno oivičeni (uključuju obrazovanje iz više oblasti, na primer: poznavanje istorije, književnu kritiku i sl.), dovode do vrhunca produktivnosti u kasnijoj starosnoj dobi. Prema njemu, za te oblasti potrebno je vreme da se savlada složenost; potrebno je napraviti mnogo grešaka pre nego što se dobije kvalitetan produkt.

Stvaraoci srednje dobi

Iako se Einstein jednom našalio da ako niste učinili ništa značajno do 30., onda verovatno nećete nikada, to nije tačno.

Ekonomista Franses Erasmus pregledao je podatke o 221 poznatom slikaru iz 19. i 20. veka i upoređivao vreme trajanja njihovih ukupnih godina života i vreme kada su stvorili ono što je danas njihovo najcenjenije delo (koristeći pri tom kao merilo vrednosti novčanu cenu tog dela na tržištu). Na osnovu tih poređenja, on navodi da su slikari stvarali svoja najcenjenija dela u 0.618 delu njihovih života. U proseku, slikari su naslikali najveći broj svojih najvrednijih radova kada su bili 41,92 godine stari, dakle u srednjim godinama.

Pozni stvaraoci

Ali postoji čitav niz stvaralaca koji su svoja najznačajnija dela i opuse stvarali upravo u poznim godinama.  Iako smo skloni da mislimo o genijalnosti i visokoj kreativnosti kao o nečemu što zahteva svežinu, bujnost i mladalačku energiju, mnogi istraživači tvrde da je to zabluda. Kao argument navode primer kako je 42% pesama u antologijama poezije napisano nakon dobi njihovih stvaralaca od 50 godina. Istraživanje provedeno 2011. pokazalo je da moderni fizičari najinovativnija otkrića prave u dobi od 48 godina. Ovi argumenti su u sukobu sa prethodnim tvrdnjama kako neka polja stvaralaštva, kao što su poezija i fizika, imaju vrhunske stvaraoce mlađe dobi.

krivulja zvono

Kako dolazi do ovako oprečnih zaključaka?

Zanimljiv odgovor na ovo pitanje daje nam David W. Galenson profesor ekonomije na Univerzitetu u Chicagu. Proučavajući karijere četrdeset i sedam slikara, vajara, pesnika, romanopisaca i režisera on nam nudi duboko novo razumevanje kreativnog procesa, a svoja razmišljanja objavio je u knjizi „Stari majstori i mladi genijalci – dva životna ciklusa umetničkog stvaralaštva“.  Koristeći širok spektar dokaza Galenson navodi da postoje dva temeljno različita pristupa stvaranju, te dve vrlo različite vrste kreativnih mislilaca. Ovo objašnjava zašto su neki stvaraoci toliko kreativni kao veoma mladi, dok drugi cvetaju kasnije u životu. Ove dve vrste kreativaca ne razlikuju se po svojoj važnosti, jer su i jedni i drugi zastupljeni među najvećim stvaraocima svog vremena, oni se razlikuju po metodama koje su koristili u stvaralaštvu i dolazili do svojih vrhunskih ostvarenja. Dok su jedni sledili “eksperimentisanje“, drugi su koristili tzv.„konceptualno ostvarenje“.

“Eksperimentalni inovatori” rade metodom pokušaja i pogreške,  imaju neprecizne ciljeve i tendenciju da iznova i iznova preispituju pogled na istu stvar. Retko pripremaju skice, a cilj je “otkrivanje slike u toku izrade.” Do svojih glavnih ostvarenja dolaze postupno, učeći, napredujući i usavršavajući se kao umetnici tokom vremena. Eksperimentalni umetnik je, zato, često na svom kreativnom vrhuncu u zrelijim i poznim godinama. Jedan od izrazitih predstavnika ovog pristupa je Paul Cézanne, koji je jedno od svojih najvažnijih dela „Les Grandes Baigneuses“ naslikao kada je bio duboko u svojim šezdesetima i na samom kraju svog stvaralaštva.

Nasuprot tome, “konceptualni inovatori” prave nagle prodore, formulisanjem novih ideja, obično u ranoj dobi. Umetnici, kao što je Pablo Picasso, vođeni su u svojoj komunikaciji vrlo preciznim pojmovima, idejama ili emocijama. Oni često prave detaljne skice kao pripremu za rad i njihove ideje su često iznenadne. Galenson objašnjava nadalje da, za razliku od eksperimentalnih stvaralaca, koje nesposobnost da definišu i realizuju svoje nejasne ciljeve, može vezati za jedan problem tokom čitave karijere, konceptualni stvaralac ima sposobnost da razmotri rešenje problema i oslobodi ga se, te se usmeri na ostvarivanje ​​novih ciljeva. Vrhunac konceptualnih stvaralaca vezan je uglavnom za mnogo mlađe godine. Picasso je naslikao „Les Demoiselles d’Avignon“, nakon desetaka pedantno pripremljenih skica i kompletirao delo kad je imao tek dvadeset i pet.

Galenson uz pomoć ovakvog sagledavanja razjašnjava zašto su umetnici poput Michelangela, Rembrandta, Cézannea, Jacksona Pollocka, Virginije Woolf, Roberta Frosta i Alfreda Hitchcocka bili eksperimentalni stari majstori, a zašto su Vermeer, Van Gogh, Picasso, Herman Melville, James Joyce, Sylvia Plath i Orson Welles konceptualni mladi genijalci.

Eksperimentalni inovatori TRAŽE, konceptualni inovatori NALAZE. Osvetljavanjem razlike između njih Galensonov pionirski rad pruža novi uvid u tajanstvene procese ljudskog stvaralaštva, umetnost i njenu prošlost.

© Tatjana Petrov

Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike (obeležene imenom bloga ili mojim imenom) su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava. 

[ad name=”Google Adsense-1″]

Slika u zaglavlju preuzeta sa: CLASSIC fM

Reference:

Age and achievement” HC Lehman – 1953

Creativity Research Journal- P. H. Franses:” When Do Painters Make Their Best Work?”

David W. Galenson: “Old Masters and Young Geniuses: The Two Life Cycles of Artistic Creativity”