Tag Archives: saveti za razgovor sa djecom u vrtiću

Pet saveta za obraćanje deci tokom učenja i igre

Edukatori mlađe dece imaju ozbiljne odgovornosti kao što su: povećanje rečnika, promovisanje socio-emocionalnih veština i olakšanje svrsishodnosti igre. Ono što im se govori tokom učenja i igre namenjene učenju može da napravi velike promene kod dece. U prometnim učionicama učitelju ili nastavniku lako može da se desi da sklizne u komunikacione obrasce koji su udobni za njega, ali ne pomažu đacima da ,,rastu“ dok uče.

Evo nekoliko saveta za komunikaciju sa mladim učenicima tokom učenja i igre usmerene ka učenju!

Koristite reči koje deca još ne znaju

Deca većinu reči uče slučajno. Pošto provode veliki deo vremena u školi vaspitači, učitelji i nastavnici imaju ozbiljnu mogućnost za jačanje njihovog rečnika. Ipak, kada razgovaramo sa malom decom može nam se činiti primamljivo da koristimo reči za koje mislimo da će ih najlakše razumeti. Ali, treba da razmišljamo na ovaj način – ako ih ne izlažemo rečima koje još ne poznaju, oni neće razviti rečnik koji će im kasnije biti koristan tokom govora, čitanja ili pisanja na višem nivou. Zato treba da koristimo bogat rečnik kao deo našeg svakodnevnog komuniciranja i instrukcija. Nikada nije rano da izlažemo mlade učenike ,,velikim rečima”.

Postavljajte dobra pitanja

Učitelji i nastavnici treba da promovišu veštine razmišljanja i samostalnog učenja. Ako postavljamo zatvorena pitanja(koja imaju samo jedan odgovor), mi ograničavamo ono što učenik može da nauči. Umesto toga, naša pitanja treba da podstaknu učenike da se uključe i dublje razmisle o sopstvenom učenju.

Kada dolaze uzbuđeni da nas obaveste, recimo, da su nešto uspešno uradili, mi bismo im mogli postaviti neka pitanja da bismo podstakli razmišljanje – na primer: ,,Šta bi se desilo kada bi…., recimo, promenili neki od uslova zadatka?“ ili, dok jedan radi drugog pitati: ,,Da li je to dobro i da li bi on uradio drugačije i kako?“ i slično.

Većina pitanja tokom dana bi trebalo da budu otvorena pitanja koja podstiču učenika na razmišljanje. Pa čak i kad pitanje ima samo jedan odgovor bolje je odgovoriti: ,,Tako je! Reci mi kako si to znao?“ nego samo: ,,Tačno!“

Podstičite rešavanje problema

Lako je ponuditi odgovore učenicima kada nastanu problemi tokom rešavanja zadataka ili savladavanja veštine. Ali, gledajući kroz duži vremenski period, bolje ih je ohrabrivati da sami pronalaze rešenje problema.

Ako dete kaže: ,,Ne mogu ovo da uradim ili rešim!“- naš prvi instikt može da bude da mu pokažemo na koji način se to radi. Međutim, ispravnije bi bilo usmeriti ga u razmišljanju. Naravno ovakav pristup zahteva strpljenje. Učeniku treba dati dovoljno vremena za rešavanje.

Podstaknite učenika da razmišlja o svom ponašanju

Istraživanja su pokazala, a i sva iskustva osoba koje su uključene u proces edukacije dece, ukazuju na to koliko sposobnost ili nesposobnost samokontrole može pozitivno ili negativno da utiče na edukativno iskustvo. Dok su još mali, učenici treba da uče da se usredsrede na zadatke i da istraju u rešavanju čak i onda kada ih to frustrira.

Šta to znači za njihove edukatore? Kako bi trebalo komunicirati s decom da bi se  povećavao njihov nivo samokontrole?

Treba ih kroz razgovor navoditi da sagledavaju svoje postupke i da postanu svesni svog ponašanja.

Pri komunikaciji na ovaj način pomažemo mladim učenicima da razumeju zašto je potrebno da poštuju pravila i kako  to da čine. Navoditi ih, poučavati da shvate posledice svojih postupaka bolje je nego samo reći im kako da se ponašaju.

Planirajte igru unapred da biste je učinili što svrsishodnijom

Igra je moćno sredstvo učenja kod mlađe dece. Zato, kada je u pitanju učenje kroz igru, treba na to gledati kao na lekciju – pripremiti se za nju kao za bilo koju drugu lekciju. Planiranje nam pomaže da odaberemo najbolje reči koje bismo koristili tokom igre, razmislimo o ulozi i nameni konkretne igre, te je u skladu s tim usmeravamo.

© Tatjana Petrov
© Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com),  svi tekstovi, uključujući i prevode i slike obeležene imenom bloga su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je reprodukovanje, distribucija i objavljivanje u bilo kom obliku bez moje pismene dozvole. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava.