Tag Archives: nadarenost za crtanje

Deca nadarena za crtanje

Superiorna perceptivna moć

Izrada crteža koji izgleda kao realističan prikaz scene je složen zadatak. Suprotno onome što se uobičajeno misli, realističan crtež ne kopira podatke iz sveta na papir. Čak i većina visoko naturalističkih crteža predstavlja i pojednostavljenje i izobličenje. Nije moguće preneti beskonačne gradacije boja i svetla i ogroman niz detalja iz našeg trodimenzionalnog vizuelnog sveta na dvodimenzionalnu površinu papira. To znači da umetnik mora izostaviti mnogo informacija. To takođe znači da se pri izradi realnog, umetnik mora iskriviti kako bi stvorio iluziju realizma. Pretpostavimo da crta površinu stola. On zna da je ona pravougaona, ali ukoliko želi da izgleda realistično, dakle onako kako vidi, on će ga prikazati kao trapez – sa linijama koje konvergiraju. Tako će izobličenjem površine stola  preneti iluziju da se on prostire u dubinu. Realni umetnik crta ono što vidi (površina stola u obliku trapeza), a ne ono što zna (površina stola u obliku pravougaonika, što je njegov stvarni oblik). I iako nam se to čini sasvim logično i jednostavno, zapravo uopšte nije lako. Da biste bili svesni šta tačno vidite, morate da istrenirate sebe, jer naše znanje interveniše nad našim čulima i sklono je da preuzme vodstvo i dominira.

Pojedinci se razlikuju međusobno po sposobnosti da crtaju realno i te razlike mogu se identifikovati već u ranom detinjstvu, pre bilo kakve formalne obuke. Neka deca, za koju kažemo da su odlični crtači, su u stanju da crtaju mnogo realnije od svojih vršnjaka, iako nikada nisu pohađali umetničke kurseve gde bi ih neko podučavao trikovima i metodima zanata, a njihovi crteži se razlikuju u mnogim aspektima od crteža ostale dece.

Ranijim istraživanjima crteža među populacijom školske dece došlo se do zaključka da se crtački talenat pojavljuje kod vrlo male dece daleko ređe nego talenti u nekim drugim područjima. Za to bi moglo postojati nekoliko objašnjenja. Prvo, sposobnost crtanja je manje cenjena u našoj kulturi nego što su sposobnosti u drugim područjima, kao što je, na primer,  matematika. Drugo, deca nisu redovno odabirana prema sposobnosti crtanja kao što su ona za akademske sposobnosti. Treće, muzički talenat se češće primećuje, jer se njemu poklanja veća pažnja i od ranijih dana deca se usmeravaju na obrazovanje u muzici (za razliku od crtanja). Zato će, verovatno, mnoga deca koja imaju prikriven (neispoljen) talenat proći nezapaženo i neće biti podstaknuti od starne njihovih roditelja i nastavnika/učitelja. Visoka postignuća u ranoj dobi u crtanju su, jasno, sasvim moguća i danas postoje brojni izveštaji o deci koja se pojavljuju kao „crtačka čuda“ , ali koliko je taj talenat učestao u odnosu na druge još nije utvrđeno.

Ovde će biti opisane neke od karakteristika crteža dece koja rano ispoljavaju talenat za realno crtanje i predstavljene neke nove spoznaje o perceptivnim prednostima koja su izražena kod takve dece.

Karakteristike crteža nadarenih mladih crtača

Deca čiji se crteži ističu kao nadareni ne moraju nužno postati umetnici kada odrastu, ali su njihovi crteži barem nekoliko godina napredniji od crteža njihovih vršnjaka. Određene karakteristike navedene u nastavku su one koje obično dele ovi mladi crtači.

„Grafički prikaz“ nasuprot „prikaza akcije“

Dok prosečna deca obično počinju crtati prepoznatljive oblike, koji predstavljaju predmete u svetu, u uzrastu od tri ili četiri godine, neka deca prave svoje prve reprezentativne crteže u dobi od dve godine. Prvi crteži prosečne dece su obično “prikazi akcije”. Na primer, dete može povući kosu crtu preko stranice i onda kaže “kamion pada.” Linija ne izgleda kao kamion, ali dete povezuje kosu liniju s brzim padom u pokretu. Nasuprot tome, rani crteži dece sa snažnom sposobnošću realističnog crtanja su “grafički prikazi:” ne mora vam dete objašnjavati šta je želelo da predstavi, nego slika govori sama za sebe.

Linija kao kontura ili ivica

Dok prosečno dete prve linije koristi u svojim crtežima kako bi predstavilo “značenje”, mladi crtač realista koristi linije za označavanje kontura ili ivica. Tako prosečno dete može predstaviti jabuku jednom krivom linijom – koja u nekoj drugoj prilici za njega može predstavljati nešto sasvim drugo, na primer osobu ili automobil. Svaka linija može da predstavlja bilo šta. Ali mladi realista će predstavljati jabuku crtanjem zaobljene zatvorene linije koja zapravo opisuje zaobljene konture jabuke.

Diferencirani oblik

čovek-punoglavac; dete 3 godineU vrlo ranoj dobi, mladi crtači realisti razumeju kako su predmeti strukturirani. Crteži ljudskog lika pružaju dobar primer. Tipičan trogodišnjak predstavlja čoveka kao krug s očima i četiri linije koje izlaze iz kruga (ruke i noge). To se obično naziva punoglavac. Mladi realisti su u istoj dobi u mogućnosti da prikazuju ljudski lik s glavnim delovima tela koji se odlično raspoznaju: glava, vrat, torzo i udovi koji se pružaju iz torza.

Iluzija dubine

Crteži mladog realiste hvataju iluziju dubine i volumena. Ova deca često izmišljaju perspektivu, čak i ako perspektiva nije baš tačna u realnosti. Jedno takvo dete, trogodišnjak koji je praćen prilikom jednog istraživanja, predstavljao je treću dimenziju paralelnim kosim linijama. Dakle, on je imao iskušenje da prikazuje površinu stola kao da propada u dubinu. Ova vrsta perspektive nije optički tačna: ispravan prikaz bi prikazivao opadajuće ivice kako konvergiraju, a ne paralelno. Ipak to je napredno rešenje, do kog prosečna deca ne stižu do kasnog detinjstva.

Crtanje i inteligencija

Neka deca s dijagnozom autizmа  sposobnа su da crtaju  izuzetno realistične crteže i mogu da pokažu  i veću veštinu crtanja nego normalana darovita deca. U pitanju su takozvani “savanti”. Savanti su pojedinci s autizmom, mentalnom retardacijom ili oštećenjem mozga, koji pokazuju izuzetne veštine u nekom području – obično u  muzuci, računanju ili realističnom crtanju. Savant crteži su hiperrealistični.  Njihov hiperrealizam potiče od nesposobnosti da formiraju koncepte. Dakle, kada crtaju  stolicu, oni ne izvlače pojednostavljenu suštinu stolice, nego stolicu sa svim njenim detaljima. Međutim, obzirom da se superrealizam javlja i kod normalne dece talentovane za crtanje, može se izvesti zaključak da  ova vrsta sposobnosti nije u vezi sa koeficjentom inteligencije i da može postojati nezavisno od normalne inteligencije i normalnih socijalnih veština (jer su oni kod osoba sa autizmom manjkavi).

Novija istraživanja

Jedno istraživanje pokušalo je doći do odgovora kolika je učestalost superiorne sposobnosti realističkog crtanja u velikom uzorku normalne dece. Pod superrealizmom u crtanju podrazumeva se sposobnost da se crtežom stvori prikaz impresivno sličan prikazima iz stvarnog života, mnogo ubedljiviji  od crteža prosečne dece. Učestvovalo je 153 dece u dobi između 6 i 12 godina, a regrutovani su sa dečje izložbe u lokalnom muzeju. Među njima se nalazila 81 devojčica i 73 dečaka. Većina dece je bila bele rase i poticala iz srednje klase. Nijedno dete nije imalo dijagnostifikovan autizam.

Zadatak dece je bio da nacrtaju sliku svoje šake, a crteži su ocenjivani prema nekoliko  kriterijuma: upotreba detalja, pravilne proporcije i celokupne konture. Izdvojeni su takađe nadprosečni crteži u svakom uzrastu, a na osnovu opšte procene proseka. Zatim su ovi crteži upoređivani sa crtežima tri „crtačka čuda“ koja su ranije ispitivana i identifikovana.

Roditelji su zamoljeni da ispune upitnik gde je trebalo da navedu eventualni broj godina lekcija crtanja koje je njihovo dete uzimalo, ukoliko jeste, pored redovnog nastavnog plana i programa.

Deca su dobila beli list papira veličine  90×11 inča i olovku s gumicom, a zadatak je bio da nacrtaju svoju šaku. Eksperimentatori su proverili da li je dete levoruko ili dešnjak i zatraženo je da crtaju nedominantnom rukom. Uputstvo je glasilo: ” Želim da nacrtaš svoju šaku, ali tako da napraviš sliku upravo onoko kako vidiš. ” Deca su upućena da crtaju svoju šaku s dlanom okrenutim prema gore i ograničeno im je vreme na tri minuta za ovaj zadatak.

zadatak - nacrtaj šaku

Crteži su ocenjivani od strane dva eksperimentatora ovako:

Detalji su procenjeni na tri načina: (1) crtanje nokta na palcu; (2) crtanje najmanje jednog nabora na prstu; i (3) crtež barem jedne brazde na dlanu. Deca su dobila ocenu za svaki od uspešno nacrtanih detalja u rasponu od 0 do 3 boda.

Proporcije su procenjivane na dva načina: (1) crtanje širine palca u odnosu na širinu ostalih prstiju; i (2) ako su nokti na prstima nacrtani, dlan bi trebalo nacrtati manjim od prstiju ili ako nokti nisu nacrtanini, dlan i prsti bi trebali biti u jednakom omeru. Deca su dobila ocenu za svaki uspešno nacrtan element u rasponu od 0 do 2.

Konture su ocenjivane na tri načina: (1) Oblik između palca i ručnog zgloba; (2) oblik između ručnog zgloba i malog prsta; i (3) meren je ugao između kažiprsta i ručnog zgloba. Deca su dobila ocenu za svaki od uspešno nacrtanih elemenata u rasponu od 0 do 3.

Deca bi dobila ocenu za svaki element pojedinačno kao i ukupan rezultat. Za svakog učesnika, konačna ocena izvedena je sabiranjem ukupno stečenog broja bodova dobijenih procenom uspešnosti crtanja pojedinih elemenata, a zatim deljem sa ukupnim brojem elemenata.

Dva eksperimentatora su takođe vršila globalnu procenu crteža. U svakoj starosnoj grupi izdvojeni su oni koji su bili iznad proseka za tu starosnu grupu. Autori ovih crteža identifikovani su kao nadareni.

Rezultati

Pojava realizma u crtanju

Jedno od pitanja na koja je ova studija pokušala naći odgovor bilo je: sa koliko godina se pojedini elementi crtanja – detalji, proporcije i konture – pojavljuju?

Ne predstavlja iznenađenje to što se ispostavilo da je uzrast dece povezan s uspešnom upotrebom elemenata crtanja i što sposobnost i osećaj uočavanja detalja, ispravnih proporcija i ukupnih kontura s godinama rastu. Ove sposobnosti ne nastaju niti se poboljšavaju istovremeno. Većina dece u ovoj studiji mogla je da „uhvatiti“ celokupne konture svoje ruke i prvo su ovladali tim elementom, ali sposobnost crtanja relevantnih detalja nije bila uobičajena sve do 8 godina starosti, kada počinje da se pojavljuje. Međutim, tačne proporcije ruke retko su se mogle videti i u najstarije dece, mada u dobi od 10-12 godina dolazi do značajnog napretka u ovom pogledu.

statistički podaci rezultata studije

Učestalost pojave crtačkog realizma

Globalnom procenom crteža u ovoj studiji u svakoj uzrasnoj grupi identifikovano je 20 dece, što predstavlja 13% od onih koja su učestvovala u istraživanju, a koja su identifikovana kao iznad proseka za svoju dob. Međutim, čak i oni crteži koji su identifikovani kao iznad proseka bili su znatno manje realni od onih koji su bili nacrtani od strane „crtačkih čuda“, koji su od ranije identifikovani kao ekstremno crtački obdareni. Poređenje crteža dece iz ovog istraživanja sa onima od tri deteta „super crtača“ otkrili su važne razlike. Deca „crtačka čuda“ uspevaju uhvatiti detalje i crtati ispravne proporcije i ukupne konture čak u uzrastu od 6 godina i oni crtaju s velikom lakoćom.

šake - crteži primeri - kopija

Ovi rezultati pokazuju da je otprilike jedno od osmoro dece u dobi između 6 i 12 godina natprosečno za njihov uzrast u crtanju, a razlike u sposobnosti crtanja vezano za pol nisu uočene.

Međutim, postoje izvesne nedoumice u vezi ovog nalaza. Deca u ovom istraživanju su regrutovana iz lokalnog dečjeg muzeja. Moguće je da roditelji, koji vode decu u muzeje, stavljaju snažan naglasak na umetnost u njihovom vaspitanju. Dakle, ova deca su možda više izložena lekcijama iz umetnosti i umetničkim prikazima i manifestacijama iako su se roditelji više od 80% dece izjasnili da su njihova deca imala manje od jedne godine prisustva lekcijama umetničkog sadržaja.

Jedan zaključak ipak ostaje prilično jasan, a to je da su super realistični crtači ili dečija „crtačka čuda“ velika retkost.

[ad name=”Google Adsense-1″]

Autori studije:

Jennifer E. Drake
Boston College, MA, USA

Ellen Winner
Boston College; Project Zero, Harvard Graduate School of Education, MA, USA

Objavljeno u: Gifted Education International

 © Tatjana Petrov  

Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike (obeležene imenom bloga ili mojim imenom) su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava.