Za one koji imaju mlađu decu – zašto je važno da im obezbede dosta bojica, kolaž-papira, plastelin…Koliko je to važno za razvoj njihovih veština.
Umetnost je tradicionalno bila važan deo programa ranog detinjstva. Friedrich Froebel, otac vrtića, verovao je da deca treba da budu uključena u izradu sopstvenih umetnina kao i da uživaju u umetnosti drugih. Za Froebel-a umetničke aktivnosti su važne, ne zato da bi vaspitači prepoznali decu sa naročitim sposobnostima, nego zato što podstiču svako dete na „pun i svestran razvoj“. Praviti umetnost i uživati u umetnosti drugih ljudi i kultura veoma je važno za razvoj celokupne ličnosti deteta.
Umetnost i socio-emocionalni razvoj
Mala deca osećaju emocionalnu satisfakciju kada su uključeni u proces stvaranja umetnosti, bez obzira da li se radilo o modelovanju plastelinom, crtanju voštanim bojama ili pravljenju kolaža. Njihova satisfakcije dolazi od osećaja da imaju kontrolu nad materijalima koje koriste i osećaja samostalnosti prilikom odlučivanja šta će i kako da naprave. Odluka šta mogu napraviti i koje će materijale pri tom koristiti može predstavljati njihovu prvu priliku da budu nezavisni prilikom izbora i odlučivanja.
Praveći umetnost deca, takođe, grade samopoštovanje, jer imaju priliku da izraze šta misle i osećaju. Kada učestvuju u umetničkim aktivnostima sa svojim vršnjacima povratna informacija koju oni daju jedni drugima gradi samopoštovanje učeći ih da prihvate kritičko mišljenje i pohvale od drugih.
Umetničke aktivnosti u malim grupama takođe pomažu deci da vežbaju važne socijalne veštine kao što su naizmeničan rad, deljenje i dogovaranje.
Umetnost i kognitivni razvoj
Za vrlo malu decu, umetnost je samo nešto što im je interesantno. Oni uživaju da gledaju kako se voštana bojica pomera po papiru i kako mrlja boje raste. I interesovanje dece za materijale je veoma važno, jer oni nadograđuju znanje o svetu oko sebe. Aktivnosti u kojima deca prave umetnost nalažu im, takođe, da prave samoprocene, na primer: prvo – oni odlučuju šta će da naslikaju (čoveka,drvo,zmaja…); zatim – biraju kako će da naslikaju, iz koje perspektive; onda – odlučuju koliko dugo će da rade na svom radu; i konačno – procenjuju ga (mada mala deca obično procenjuju svoje radove prema mišljenju drugih). Kako rastu i razvijaju se, razvijaju se i njihove umetničke aktivnosti i oni počinju da koriste simboličke crteže. Crtanje je naročito važna aktivnost, jer dozvoljava deci da prikažu svoja osećanja i ono što znaju grafički. U ovom uzrastu njihovo izražavanje, verbalno i pismeno, vrlo je ograničeno i zbog toga je ovo rano korištenje simboličkih crteža veoma važno.
Umetnost i motorni razvoj
Prilikom izrade umetnina deca razvijaju kontrolu nad velikim i malim mišićnim grupama. Veliki pokreti ruku, koji razvijaju snagu, potrebni su za slikanje ili crtanje na velikom papiru, a manji pokreti prstima, rukama i zglobovima, koji razvijaju finu motoriku, spretnost i kontrolu, su potrebni za crtanje na manjim površinama, oblikovanje makazama i oblikovanje manipulativnih materijala. Ponavljajući ovo iskustvo kroz praksu deca stiču poverenje u korištenje svog motornog aparata. Kao što odlučuju koji će deo gde da uklope u celinu, gde da postave predmet i ostale detalje, oni uče i kako da koordiniraju pokrete da bi sve to uspeli da izvedu. Ova koordinacija oko–ruka je od suštinskog značaja za mnoge aktivnosti, uključujući i oblikovanje slova i razmak između njih u pisanju.
Autor teksta: Tatjana Petrov (korištena literatura -“Umetnost u ranom detinjstvu” Jill Englebright Fox, Ph.D.;Stacey Berry, M.Ed.)
[ad name=”Google Adsense-1″]