Šest zabluda o dinosaurusima

[ad name=”Google Adsense-1″]

[ad name=”Google Adsense-1″]

Transkript: Šest zabluda o dinosaurusima

Da li zbog neobičnog izgleda, iznenadnog nestanka uprkos neprikosnovenoj vladavini planetom ili nečeg trećeg, dinosaurusi su praistorijska bića koja uvek bude veliku radoznalost. Iako smo mnoge stvari ubeđeni da znamo o njima, ispostavlja se da neke nisu baš tačne.

DinosaurusiSvi su živeli u istom vremenskom periodu
Neki se možda sećaju scene iz filma „Jurassi Park III“ u kojoj se desi velika borba između Tiranosaurusa i Spinosaurusa. Scena je izvanredna i možda podstakne gledaoca da zamišlja kako su izgledale stvarne borbe između ove dve vrste u pravom životu.
Nažalost, istina je da se u pravom životu ovakve spektakularne borbe nisu mogle uopšte desiti, a glavni razlog je to što su ova dva dinosaurusa živela u vremenskom periodu od 25 miliona godina razlike.
Dinosaurusi su vladali Zemljom oko 160 miliona godina. Za to vreme, oni su se stalno menjali i većina vrsta nije živela duže od 10 miliona godina.
Triceratops i Tiranosaurus su, na primer, živeli pre 67 miliona godina, dok su Brontosaurus i Stegosaurus živeli pre oko 150 miliona godina. To znači da su, po pitanju vremena, Tiranosaurusi bliži nama nego Brontosaurusima.

Svi su živeli u tropskim džunglama
Kada zamišljamo ambijent iz “vremena dinosaurusa”, gotovo sigurno zamišljamo neku vrstu tropske džungle ili močvaru.
Iako je istina da je veliki broj dinosaurusa živeo u ovakvim sredinama, činjenica je da su takođe živeli i u velikom broju drugih prirodnih okruženja na koja nikada ne bismo pomislili.
Na primer, znamo da su neki živeli u pustinjama po tome što imamo veoma upečatljiv fosil Velociraptora i Protoceratopsa kaji se bore (fosil koji je jedino mogao nastati tako što je velika količina peska naglo pala na ova dva dinosaurusa) ovekovečivši njihovu borbu.
Takođe znamo da su neki živeli na Južnom polu. Iako u doba dinosaurusa na polovima nije bilo ni približno hladno kao što je danas, ipak je bilo dovoljno hladno da u ovim regionima često pada sneg. Stanovnici ovih područja su takođe morali da prolaze kroz noći duge 6 meseci, zbog načina smenjivanja dana i noći blizu polova.

Svi su bili veliki
Dinosaurusi su, očigledno, najpoznatije praistorijske životinje, a njihova popularnost definitivno potiče od njihove veličine.
Međutim, mišljenje da su svi bili veliki kao, na primer, Brontosaurus, je potpuno netačno.
Kao prvo, neke vrste su mnogo manje nego što ih filmovi predstavljaju. Velociraptori koji su u “Jurassic Park”-u predstavljeni kao mnogo veći od ljudi, su ustvari bili veličine psa.

Imali su kožu prekrivenu rožnatim krljuštima

Ovo je verovatno najrasprostranjenija zabluda i dugo vremena je bila tretirana kao činjenica čak i od strane naučnika.
Međutim, skorašnja istraživanja ukazuju na neverovatnu činjenicu da su ne samo neki, već gotovo svi dinosaurusi bili prekriveni perjem (samo je neznatan broj imao krljušti). Ovo je zaključeno nakon što je nedavno otkrilven fosil dinosaurusa koji je imao perje, ali nije bio ni u kakvoj vezi s pticama. To jasno ukazuje na to da je zajednički predak svih dinosaurusa bio pernat i ta osobina se verovatno prenela i na sve njegove potomke.

Bili su tromi i spori
Obično ne očekujemo da se bića velika poput Tiranosaurusa mogu kretati veoma brzo. Ali kompjuterski modeli sugerišu drugačiju priču. Na osnovu nekih indikacija proizilazi da je ovaj veliki gmizavac mogao trčati brzinom od oko 30 km/h, tj. malo brže od prosečnog atletičara, premda je imao težinu od 6 tona.
Malopre je spomenuto da su postojali i mnogo manji dinosaurusi, pa bi se onda logično moglo zaključiti da su oni bili i brži. Nedavno je dokazano da se jedna, još uvek neimenovana vrsta, mogla kreatati brzinom od 46 km/h. Ovaj dinosaurus bi mogao u trci pobediti bilo kog čoveka – čak i najbrže olimpijske sprintere.

Mogli bismo ih povratiti iz mrtvih kloniranjem

Nažalost, trenutnom i verovatno bilo kojom budućom tehnologijom, ovo neće biti moguće. Iako je kod nekih vrsta na kratko postojala takva mogućnost, kao što je slučaj sa izumiranjem pirinejskog kozoroga, kod dinosaurusa to nije moguće. Problem je vremenska distanca. Dok je pirinejski kozorog izumro 2000. godine, poslednji dinosaurusi nestali su pre 66 miliona godina.
Da bi neka vrsta bila klonirana potreban nam je iskoristiv DNK. Čak kada bi uspeli pronaći krv dinosaurusa zarobljenu u ćilibaru, DNK se nakon 6 miliona godina raspada i postaje neiskoristiv, a, kao što je pomenuto, dinosaurusi su izumrli pre 66 miliona godina.
Osim toga, za kloniranje bilo koje vrste neophodna je jajna ćelija te vrste ili neke veoma bliske vrste, što probleme sa kloniranje čini još očiglednijim.

Autor teksta: Fedor Božić

[ad name=”HTML”]

Vaš komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.