Tag Archives: pesma kao identitet

Deca s pesmom

Postoji pleme u Africi gde se datum rođenja deteta ne računa od dana kada je došlo na svet, niti od momenta kada je začeto, već od dana kada je dete bilo misao u majčinom umu. I kada žena odluči da ima dete, ona odlazi i sedi pod drvetom, sama, i sluša dok ne čuje pesmu deteta koje želi da dođe.

Pošto čuje pesmu, vraća se muškarcu koji će biti detetov otac, da je i on nauči. Zatim vode ljubav i neko vreme pevaju detetovu pesmu, kao način da ga prizovu.

Kada zatrudni, majka uči babice i druge žene i sve ljude oko nje u selu detetovu pesmu da bi mu je, kada se rodi, pevali za dobrodošlicu. Kasnije, dok raste, prilikom svih bitnih događaja tokom života – kada uradi nešto divno ili prođe kroz obrede puberteta, ali i ako padne ili se slučajno povredi ljudi u selu pevaju mu njegovu pesmu. Njega pesma je njegova radost i uteha – njegov identitet.

Ako u bilo kom trenutku u toku života, ličnost počini neki društveno neprihvatljiv čin, pozovu ga u centar sela i svi ljudi iz zajednice ga okruže, a zatim mu pevaju njegovu pesmu. Pleme shvata da korekcija antidruštvenog ponašanja nije kazna, već ljubav i podsećanje na identitet. Kada prepoznate svoju sopstvenu pesmu, nemate želju ili potrebu da učinite bilo šta što bi povredilo nekog drugog.

Ne morate da odrastete u afričkom plemenu koje će vam pevati vašu pesmu na svim krucijalnim životnim prelazima, jer vas život podseća kada ste u skladu sa sobom, a kada niste. Kada se osećate dobro, to što radite je u skladu sa vašom pesmom, a kada se osećate loše – nije. Na kraju, svi ćemo prepoznati našu pesmu i pevaćemo je dobro. Možda malo drhtite u ovom momentu, ali to se dešava i najboljim pevačima. Samo nastavite da pevate i otkrićete put da se vratite kući.”

Tekst delimično preuzet sa SMEDIA.