Zašto je igra dobila svoj institut

“Suprotno od igre nije rad, nego depresija”

Brian Sutton-Smith

Pre nekoliko godina obelodanjeni su rezultati testova kreativnosti u Americi koji su potvrdili da je kreativnost dece u periodu od 2000 do 2010. u velikom padu. Ova vest izazvala je uznemirenost u javnosti i naučnim krugovima ne samo u SAD nego i u Evropi i Aziji. Već od ranije postoji opšti konsenzus da je obrazovanje u krizi i da bi trebalo nešto menjati. Svest o padu kreativnosti dece dovodi još više ovo pitanje u centar rasprava i razmišljanja. Kako menjati postojeće sisteme obrazovanja i vaspitanja, gde je rešenje? Veliki broj naučnika iz oblasti psihologije i pedagogije smatra – U IGRI!

Svi koji se bave obrazovanjem i vaspitanjem dece primetili su, naročito poslednjih godina, brojne stručne i popularne članake u kojim se roditeljima, vaspitačima i edukatorima više nego ikad ranije skreće pažnja na važnost igre. Za mene, lično, bilo je vrlo interesantno otkriće da je u Americi osnovan i “Nacionalni institut za igru”. To je neprofitna organizacija od javnog značaja koja prikuplja istraživanja različitih naučnika i praktičara igre, pokrećući projekte za proširenje znanja o ljudskoj igri i njihovo prevođenje u programe, s ciljem primene ovih programa, baziranih na trasformacionoj moći igre, u sve segmente društva. “Nacionalni Institut za igru” predvodi pronalazač Dr. Stuart Brown. Upravni odbor uključuje akademski obrazovane ljude, sa dugogodišnjim iskustvom u biznisu, neprofitnim organizacijama, profesionalnom sportu i praktičare igre. Oni veruju da, ukoliko bismo programe bazirane na igri utkali u različite oblasti društvene prakse, dramatično bismo transformisali: naše lično zdavlje, međusobne odnose, obrazovanje koje pružamo deci i inovativnu sposobnost korporacija.

[ad name=”HTML”]

Dobro raspoloženje i zdravljeIgra je kapija vitalnosti. Ona stvara optimizam, istražuje, gradi istrajnost, dovodi do majstorstva, podiže imuni sistem, neguje empatiju i promoviše pripadnost zajednici. Svaki od ovih nusprodukata igre je indeks ličnog zdravlja, a njihov manjak podloga je zdravstvenim problemima i ličnoj krhosti. Život i kultura, siromašni ili potpuno lišeni igre, imaju povećan rizik od bolesti. Kod dugotrajnog lišavanja povećava se stres, što stvara podlogu za razvoj bolesti. U takvim uslovima napreduju depresija, nasilje i bolesti zavisnosti. Svaka osoba ima jedinstvenu ličnu igru i ukoliko ostane vezana za nju, to je osnažuje i donosi joj veliko zadovoljstvo u životu.

Emotivne vezeKada roditelji spontano neguju svoju bebu i pružaju joj ljubav, oni zrače zaraznu uzajamnu radost. Ova zarazna povezanost je kamen temeljac u razvoju detetovih osećanja sigurnosti i intimnosti. Bliže gledano – i naučno mereno – ovaj odnos predstavlja stanje igre za dete i roditelja. Vremenom ovaj odnos postaje složeniji i kulturno određen, a preduslov je za sposobnost intimnosti tokom života. Igra osvežava i odnose odraslih. Neka od osvežavajućih obeležja su: humor, uživanje u novinama, sposobnost veselog osećaja ironije, užitak uzajamnog pripovedanja, otvoreno maštanje i fantazije….Razigrana komunikacija i interakcija stvaraju klimu za lako povezivanje i dublje i toplije odnose – za istinsku intimnost. Ukoliko iz odnosa izuzmemo igru, on biva sveden na izdržljivost i preživljavanje. Bez veština igre suočavanje sa stresovima je otežano. Čak i ako postoji dovoljno odanosti, odgovornosti, savesnosti i nepokolebljivosti, odnos neće biti dovoljno vitalan,elastičan i zadovoljavajući.

ObrazovanjeDizajnirani smo da učimo kroz igru tj. ona je prirodno dizajniran alat za učenje. To svi nadareni nastavnici, roditelji i mudri rukovodioci znaju. Katalizator je učenja u bilo kom uzrastu – povećava zanimljivost sadržaja i proces učenja čini vedrijim. Studije pokazuju da učenje zasnovano na igri, sa razigranim nastavnikom, ima dugoročniji i bolji učinak. Studije Nacionalnog instituta za igru trebalo bi da osmisle i ponude edukatorima i roditeljima alternativne programe koji bi bili bazirani na igri. Cilj je da se stvori fleksibilnija obrazovna politika, poboljša obrazovanje i održi motivacija za učenje tokom celog života. Nacionalni institut za igru duboko veruje u transformaciju obrazovanja ukoliko bi se znanja koja dolaze iz nauke o igri primenila i stvorili odgovarajući alati za nastavnike.

Korporativne inovacijeIako nauka uveliko obezbeđuje podatke koji dokazuju da razigrani način rada dovodi do više kreativnosti, prilagodljivosti i poboljšava timski rad, rukovodioci koji rade u organizacijama nemaju pozitivan stav prema ovome. Stavovi o igri na poslu uglavnom prilično variraju. Pa čak i oni rukovodioci koji imaju prirodnu sklonost i temperament naklonjen igri vide igru i rad kao dve odvojene, nespojive stvari. Neki čak veruju da je igra suprotnost radu. Firme nemaju informacije koje bi im omogućile razumevanje prave prirode igre, tako da radne prakse zasnovane na igri praktički ne postoje. Rukovodioci bi trebalo prvo da imaju dovoljno znanja, vezano za nauku o igri, pre nego što je shvate i vrednuju je. Do tada činjenice o blagotvornom uticaju igre svuda, pa tako i na poslu, ostaju samo na nivou priče.

© Tatjana Petrov
Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike (obeležene imenom bloga ili mojim imenom) su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava. 

 

3 comments on “Zašto je igra dobila svoj institut

  1. Često smo frustrirani, jer nam se život svede isključivo na ispunjenje kojekakvih programa i obaveza. Onda se preispitujemo šta nije u redu i zašto se ne osećamo dobro. U stvari, sve je podešeno tako da guši našu suštinu.

Leave a Reply to kakojecakazeCancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.