Kreativnost iz drugog ugla

Da li su razmišljanja do kojih dolazimo rešavajući probleme drugih produktivnija i proizvode li više kreativnih rešenja nego kada rešavamo sopstvene zadatke i poteškoće. Ako je uistinu tako, koji mehanizmi su odgovorni za ovaj fenomen?
Zamislite da ste zaključani u tornju. Pronašli ste konopac koji je upola kraći od one dužine koja vam je potrebna da biste se spustili niz njega i spasili. Šta biste mogli učiniti da se izbavite? Razmislite… Ukoliko nemate ideju, pokušajte zamisliti da je neko drugi zaključan u tornju pod istim okolnostima…
Ovako je izgledao eksperiment koji je imao za cilj da rasvetli kako naša kreativnost funkcioniše i koje su to sve iznenađujuće okolnosti koje mogu da utiču na njeno poboljšanje.
Pitali su polovinu učesnika da sebe zamisle kao zatvorenika zaključanog unutar tornja, a drugu polovinu da zamisli nekog drugog zarobljenog u imaginarnom zatvoru. U prvoj grupi onih koji su zamišljali sebe zatvorene u tornju, manje od polovine ( 48 % ) učesnika je rešilo zagonetku. U drugoj grupi, gotovo dve trećine ( 66 %) je našlo rešenje.
Iz ovoga se može zaključiti da smo izgleda kreativniji i uspešniji u rešavanju tuđih problema nego naših vlastitih.
Više istraživanja proučavalo je ovaj fenomen.

U drugoj studiji učesnici su rešavali maštovit zadatak crtajući vanzemaljca za priču koju treba sami da napišu. Drugi su umesto toga crtali vanzemaljca za priču koju bi trebalo da piše neko drugi. Kao što se i očekivalo – crtanje vanzemaljca za tuđu priču proizvelo je više kreativnih i nesvakidašnjih crteža.
Do istih rezultati došli su i istraživači u trećoj studiji gde je razmatran klasičan uvid u problem. Učesnici su imali zadatak da savetuju druge, s kojima se nalaze na psihološkoj distanci, na koji način da reše problem s kojim su suočeni.
Svi ovi rezultati pokazali su da su ljudi kreativniji kada rešavaju probleme za druge nego za sebe i bacaju svetlo na to koji su mehanizmi odgovorni za nastanak ovakve pojave.
Prva pomisao je da se radi o kreativnoj snazi altruizma, ali nije o tome reč. Rezultati pokazuju da smo, kada razmišljamo o situacijama u kojima smo direktni učesnici, skloni da mislimo suviše konkretno – imaginarni prostor nam je sužen i stoga smo ograničeni u generisanju novih ideja. Kada razmišljamo o situacijama u kojima učestvuje neko drugi, a posebno situacijama daleko od naše vlastite stvarnosti, skloni smo proširiti perspektive i generisati ideje koje su mnogo više apstraktne. Dakle, javlja nam se više kreativnih ideja. Na osnovu ovih nalaza osmišljeni su i programi vežbi  generisanja ideja koje osnažuju efikasnost ove druge usmerene kreativnosti. Vežbe nam pomažu da stvarno stanje predstavimo kao više apstraktno, što oslobađa um za generisanje većeg broja kreativnih rešenja. One su snažni podsetnici da ako želimo napraviti bolje i kreativnije odluke, moramo navesti sami sebe da proširimo našu perspektivu izdižući se iznad vlastitih problema. Ohrabrivanje promene perspektive, tvrde tvorci ovog sistema, daje mnogo bolje rezultate od svih do sada tradicionalnih strateških vežbi u ovom domenu.

© Tatjana Petrov

Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike (obeležene imenom bloga ili mojim imenom) su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava. 

6 comments on “Kreativnost iz drugog ugla

  1. И за пад Бастиље, постоји претпоставка, одговорно је дивергентно мишљење, али не одраслих, већ деце. Наиме када је донета одлука да се ослободи чувени затвор, организатор је окупио мноштво деце нижег календарског узраста и поставио им задатак аналоган ономе који је желео да реши: Како реализовати подухват? Неке од идеја немеханицистичког, дивергентног и у крајњој инстанци креативног мишљења деце су употребљене за прављење акционог плана за пад Бастиље.
    Свако добро!

Leave a Reply to WojciechCancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.