Važnost roditelja u razvoju nadarene dece

U vezi s ulogom roditelja u razvoju nadarenog deteta spominje se nekoliko pretpostavki: pretpostavlja se da nadarena deca imaju nadarene, dobro obrazovane roditelje i da potiču iz bogatijih porodica. Međutim, statističkim analizama to nije potvrđeno. Nadarena deca se mogu naći u porodicama  svih obrazovnih nivoa, a najveći broj ove dece dolazi iz  porodica  srednjeg ekonomskog statusa. Činjenica je, međutim, da će roditelji koji su i sami nadareni biti osetljiviji na znake  nadarenosti  svoje  dece  i spremniji da  im  pruže  podršku.

Važnost roditelja je, pre svega, u uočavanju izuzetnosti deteta, a zatim u usmeravanju i pružanju podrške da bi ono razvilo u potpunosti svoje potencijale,ali  pri tome treba biti oprezan.

Neki roditelji bi mogli da pomešaju potrebe deteta sa svojom ličnom ambicijom,koja može da se pojavi kod pojedinih kada shvate da im je dete nadareno. To je naročito čest slučaj  kod roditelja kojima je uspeh, po njihovoj vlastitoj prirodi, veoma važan, ali ga sami nisu mogli postići, pa onda svu svoju energiju usmeravaju u uspeh svoga deteta-preambiciozni, vrše onda pritisak na dete kako bi se mogli kroz njega pokazivati i veličati. Roditelji treba da budu stimulativni, ali nikako ne bi smeli preći granicu pozitivne stimulacije, podrške i pomoći. Nijednog trenutka ne bi trebali  zaboraviti  da se, ipak,radi o detetu, bez obzira koliko nadareno bilo.

,,Dobitna” kombinacija u razvoju nadarenog deteta je kombinacija visokih očekivanja i podsticaja, s jedne strane, i tople emocionalne podrške s druge. Ovo je optimalno okruženje za nadarenu decu, ali da bi se njemu približilo trebalo bi roditelje poučavati u školi za roditelje, na seminarima, radionicama… Roditeljima se mogu, takođe, preporučiti i određeni postupci koje oni mogu organizovati i realizovati sa decom kako bi se oni razvili do mogućeg maksimuma.

Međutim nadarenu decu  treba, pre svega, otkriti i identifikovati, a u tom procesu treba da učestvuju, pored roditelja, vaspitači, učitelji, predmetni nastavnici, odeljenske starešine, pedagozi i psiholozi škole. Nadarenost, odnosno nadareno dete je složen fenomen i potrebni su stručnjaci  različitih profila da bi ga prepoznali, identifikovali, pratili  i pružili podršku.

Osobine nadarene dece

Roditelji su najčešće prvi koji primete da je njihovo dete bistro za svoje godine, da uči brzo i ponekad iznenađuje ljude svojim naprednim razmišljanjem. Međutim, dešava se da roditelji ne mogu da razumeju da neki drugi delovi ličnosti njihove dece mogu bit ispod ovih sposobnosti. Ovde se nalazi jedan pokušaj da se izdvoje neke opšte(zajedničke)karakteristike nadarene dece. Odmah da napomenem da nema svako nadareno dete svaku od njih. Sva su deca različita, ali moguće je uočiti da mnoga nadarena deca dele neke zajedničke karakteristike, jer su te karakteristike odraz napredne inteligencije i sposobnosti.

Dole se nalazi ta lista zajedničkih karakteristika koje su se češće uočavale kod većeg broja nadarene dece  tokom raznih  istraživanja.

Nadarena deca:

-sposobna su da uče brzo

-imaju bogat rečnik

-veoma su radoznali

-počinju rano da čitaju ili čitaju veoma rado

-vešti su s brojevima

-oštroumno posmatraju i primećuju stvari

-dobro razmišljaju (rasuđuju, zaključuju)

-imaju odličnu memoriju

-imaju dugu koncentraciju

-imaju širok raspon interesovanja

-emocionalno su veoma osetljivi (emocije se javljaju brzo i snažne su)

-jake su ličnosti

– zreliji su od svojih vršnjaka

-perfekcionisti su

-veoma su kreativni

-imaju snažnu, živopisnu maštu

-imaju visok nivo energije

-pokazuju veliku istrajnost  u bavljenju područjem koje ih interesuje

-traže društvo starijih

-imaju smisao za humor odraslih

-zainteresovani su za pravdu i pravičnost

-pokazuju sažaljenje

-zanima ih mišljenje stručnjaka

-dobro slažu puzle

[ad name=”Google Adsense-1″]

Jasno je da može biti veoma teško roditeljima čije dete pokazuje brojne od ovih karakteristika, jer ova deca zahtevaju mnogo veći nivo intelektualne stimulacije. To ponekad može biti obeshrabrujuće, jer roditelji treba da odluče  kako da usmere dete, kojoj od sposobnosti (ili grupi sposobnosti) da daju prioritet i da je razvijaju najviše i na koji način da mu pruže emotivnu podršku.

© Tatjana Petrov

Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike (obeležene imenom bloga ili mojim imenom) su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava. 

8 comments on “Važnost roditelja u razvoju nadarene dece

  1. Znam za bar jedne roditelje kojima je trebao tecaj za prepoznavanje i usmeravanje (recimo) nadarenog deteta. Ali, to dete je omatorilo u medjuvremeno i … neke stvari su promakle… 🙄 Podrska drugima da ne propuste nadarenost svoje dece vec da ih usmere na pravu stranu i maksimalno podrze :OK:.

    • Desava se to cesce nego sto mislimo, ali nisu glavni krivci roditelji – oni svojoj deci sigurno zele najbolje. Ako nesto ne urade na pravi nacin, uglavnom je to iz neznanja. Neko bi trebao da im skrene paznju na to da imaju nadareno dete i kako da ga usmere (skola, nastavnici, pedagozi..).
      Ali ko jos i o tome da vodi racuna u ovoj drzavi….

      • Bas tako. Vecina verovatno svojoj deci zeli najbolje, a znamo da je put do pakla (sto bi rekli) poplocan najboljim namerama te ne ispadne uvek kako bi trebalo. No, zivot ide dalje… 😀

  2. Ovo je stvarno super i ohrabrujuce za sve roditelje koji imaju djecu. Evo ja sam se javila iz razloga sto imam djete koje je od samog ranog razoja imalo nesto posebno. Imam djete od 5 god. vec sa dvije nepune godine naucilo je nasu i englesku abecedu. Sada tecno cita i pise i govori engleski jezik. U brojkama nema nepoznanicu odavno vec cita milijunsle brojeve. Inace u zemljoposu poznaje vecinu svih svketslih drzava, njihovo stanovnostvo te povrsinu……. Suvisno je sve nabrajati ali evo izmedju sveg ovog morali smo ga iz medicinskih razloga odvesti psihologu (imao je prevelik stah od balona na napuhivanje) potvrdili su nam da je natprosjecan za svoju dob. Cisto me zanima misljenje cemu ga mozda od svega ovoga preusmjerit jer to je ipak samo petogodisnje djete za koje ja i njegov otac nastoimo da se sto manje istoc. HVALA

    • Mogu Vam odgovoriti samo na osnovu svog iskustva, jer takođe imam dete koje je veoma rano počelo da pokazuje da je intelektualno nadprosečno, ali imam više iskustva, jer on ovih dana puni 13 godina.
      Teško je dati neki univerzalan recept. Danas mi se čini da sam mnogo grešila i da bih mnoge stvari uradila drugačije. Veoma je lako upasti u zamku prevelikog očekivanja i opteretiti svoje nadareno dete – dva strana jezika, muzička škola, sport, takmičenja iz klavira, takmičenja iz matematike, nagrade, nagrade, nagrade….Godi kada vam je dete pametno – godilo je meni, ali njemu baš ne. Treba biti jako oprezan, povuče vas to. Toga sam se polako oslobađala.
      Teško je, ustvari, naći meru. Dete treba podsticati, treba razvijati radne navike, ali treba naći i meru.
      Vaše je dete još malo, 5 godina. Ja ga još uvek ne bih nigde usmeravala. Potrudite se da uvek imate dovoljno vremena za njega da se igrate s njim i učite ga kroz igru. Zadovoljite njegovu želju za znanjem, samo to. Premali je da ga usmeravate. a kad još malo poraste i ako krenete da ga usmeravate, poštujte njegove želje. On će vam sam reći šta i koliko želi.
      Pozdrav i hvala Vam što ste se javili!

  3. Zdravo
    Moram da vam kazem da sam se bas obradovala kada sam vas pronasla! Ja sam majka 9-godisnje devojcice koja od svoje trece godine cita i voli da cita. Sa 4 godine je vec veoma dobro govorila engleski. U vezi matematike je isto. Otprilike u to vreme pocela je da se interesuje za planete, Sunce, Zemlju, tako da sada ima znanje za mozda ucenika iz sestog razreda. Pokazivala je veliko interesovanje za muziku jos od svoje prve godine, tako da smo je upisali u osnovnu muzicku skolu – svira klavir, gde je vec posle 3 meseca preskocila razred. Mi smo uvek tu da je podrzimo, kupujemo enciklopedije, odgovaramo na sva pitanja. Kad je posla u skolu bilo joj je dosadno i jos uvek je isto. Uvek je ispred druge dece sa svojim razmisljanjima, sa materijalom koji je predvidjen. Pise pesmice, price, komponuje, osvaja nagrade na matematickim takmicenjima. Svi ucitelji kazu da je izvanredno dete. Prosle godine smo dobili predlog da preskoci jedan razred i posle mnogo razmisljanja i razgovora sa njom i uciteljicom odlucili smo da ostane tu gde je. Ona se ispocetka obradovala ali kad smo joj rekli da ce da promeni drugarice, drugove i uciteljicu ona se predomislila. Jer moje misljenje je da ako se ona ne oseca dobro i nije srecna u toj novoj sredini moze samo da nazaduje, tako da je to mec sa dve ostrice. Jer moramo da priznamo da i socijalni aspekt je veoma bitan u razvijanju jedne licnosti. Jos uvek se pitam jesmo li mozda pogresili. Moram da kazem da voli da se druzi, komunikativna je, voli da se igra i sa starijom i sa mladjom decom. Kako usmeriti ovakvo dete? Valjda ce vremenom sama odabrati u kom smeru bi se zelela razvijati, ali kako da joj mi pomognemo u tome a da ne pogresimo?
    Veliki pozdrav i samo napred jer potrebni ste nam!

  4. Pre svega hvala Vam što ste se javili.
    Niste pogrešili što ste odlučili da kćerku ipak ostavite u njenom dosadašnjem razredu. Ukoliko se predomislite možete, na kraju krajeva, to da uradite neke druge godine. Nikad nije kasno. Ne znam (a vidim da ne znaju ni psiholozi) šta bi bilo idealno rešenje za takvu decu.
    U svakom slučaju nemojte se toliko plašiti da ćete u nečemu pogrešiti. Podržavajte je i pomažite joj.
    Ono što bih vam ja mogla preporučiti kao profesor koji ima iskustva i uspeha u radu sa talentovanom decom, a i majka talentovanog deteta – razvijajte kod nje radne navike, tu nema kompromisa ako želite da uspe u životu. Koliko god ona pametna bila, da bi uspela mora mnogo da radi. Što bude starija to će sve više dolaziti do izražaja. Čini mi se da tu roditelji najčešće pogreše, jer je za razvoj radnih navika potreban i angažman i podrška roditelja, a oni često ne nalaze vreme da se tim bave. Lakše je dete prepustiti samo sebi pod izgovorom da žele da razvijaju samostalnost.

  5. Tako puno nadarene dece a država ništa da uradi 🙁
    Evo i ja se pridružujem, Matija je sa 19 meseci znao azbuku i brojeve, sa 22 meseca počeo da piše. Odavno već zna latinicu, ćirilicu i engliski alphabet(speluje svako slovo) a sve ovo piše na bilo kom pismu brzinom kojom ja pišem. Geografija, matematika….
    Evo i par snimaka od 19 meseci pa do danas sa 3 1/2 godine

    http://m.youtube.com/watch?v=F25sVDrS5ck

    http://m.youtube.com/watch?v=kphmklvmgJc

    http://m.youtube.com/watch?v=nn11CemRJFI

Leave a Reply to BozenaCancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.