Tradicionalna umetnost i kultura – perspektive

Da li je umetnost nebitna budućim generacijama?

Istraživanja provedena među studentima dovela su do zaključka da naglo pada interesovanje za “tradicionalnu umetnost”, književnost i klasičnu muziku.

Studija objavljena u časopisu “Poetics” sugeriše da umetničke forme kao što su literatura i klasična muzika postaju sve više nebitne za kulturni život većine studenata. To ukazuje na sve nezavidniju poziciju “tradicionalne rafinirane kulture”, prema istraživanjima provedenim od strane Univerziteta u Bergenu, a pod rukovodstvom Jostein Gripsrud.

J.Gripsrud i njegove kolege sprovele su dva istraživanja među studentima na glavnim institucijama visokog obrazovanja u norveškom gradu Bergenu: Univrzitet u Bergenu, Norveška škola za poslovnu administraciju, Bergenski koledž i Nacionalni koledž umetnosti, Bergen. Prvo istraživanje je provedeno krajem 1998. i početkom 1999., a testirano je 1113 studenata. Drugi je dizajniran slično, da bi proverio rezultate prvog, s nekim dodatnim pitanjima vezanim za korišćenje digitalnih medija, a proveden je 10 godina kasnije, krajem 2008. i početkom 2009.

Istraživanja su bila duga i detaljna. Oba testa su sadržala mešavinu pitanja na koja se odgovara sa da-ne (npr. “Da li ste čuli za violinistu….. ?”), i otvorenih pitanja (npr. “Imenujte neke autore knjiga za koje smatrate da su dobre.”) Istraživači su otkrili primetno opadanje interesovanja i korišćenja skoro svakog oblika kulture koja je identifikovana kao tradicionalna. Oni napominju da najveći pad popularnosti doživljavaju najstariji i verovatno najlegitimniji žanrovi, kao što su klasična muzika, opera i književnost. Procenat studenata koji su posetili neku umetničku galeriju u poslednjih 12 meseci, ili kažu da su zainteresovani za klasično ili avangardno pozorište, ili su se bavili nekom od ovih umetničkih formi, ili su se interesovali za kulturne odeljke u novinama….sve se više smanjuju, zaključak je istraživača. Podaci ukazuju na opšte pomeranje ka popularnom kulturnom meinstrimu. Dok su manje zainteresovani za klasično pozorište, više su zainteresovani za mjuzikl, manje prisustviju džez koncertima i koncertima klasične muzike, a više pop i rok koncertima, manje su zainteresovani za čitanje starije i savremene ozbiljne literature, a više za kriminalističke i napete romane, i tako dalje.Ovo okretanje od tradicionalne legitimne kulture je posebno uočljivo u pogledu poznavanja kulture i umetnosti studenata. Daleko manje su upoznati sa velikim umetnicima klasične muzike i tradicionalne narodne muzike. Njihova bliskost sa kanonskim vizuelnim umetnicima je znatno smanjena. Istraživači napominju da ovo smanjenje interesovanja ima očigledne posledice u smislu popularne podrške za javnu potrošnju kulture.

Umetnost je realan izvor, koji pomaže našem razumevanju sveta i vlastite uloge u njemu. Ali ako se trend koji su zabeležili nastavi može postati izvor poznat i pristupačan samo malobrojnoj kulturnoj eliti.

Klasne razlike postaju znatno izraženije. J.Grisprud napominje da studenti pokrenuti od strane visoko obrazovanih, kulturno svesnih roditelja se sada jasno razlikuju od ostalih, jer dok oni nastavljaju da uključuju visoku umetnost i avangardne žanrove u svoj repertoar, pa su, za razliku od ostalih,  prilično obrazovani u ovim područjima.

Još jedan trend koji je uočen 2008./2009. u odnosu na 1998.-1999. je daleko češće konzumiranje kulturne proizvodnje kod kuće. Na tu temu, nije iznenađujuće da su studenti 2009.- internet generacija – smanjili svoje učešće u kulturnim događajuma (s izuzetkom pop koncerata) u odnosu na svoje kolege 10 godina ranije. 40% studenata 1999. odlazilo je u bioskop najmanje jednom mesečno, a samo 23% u toku 2009.

Ako postoji bilo šta pozitivno vezano za ovaj nalaz je činjenica da su ljudi ubeđeni u vrednost klasika i da je izvesno poštovanje za vrednost visoke kulture i dalje čvrsto ugrađeno u predstave o istinskim vrednostima studenata.  Međutim, ovo visoko poštovanje je više teorijsko nego praktično. Na primer, barokna muzika je jedan od tri žanra koje su studenti istakli među onima za koje su najzainteresovaniji, ali nisu mogli da navedu izvođače koji su specijalizovani za njeno izvođenje.

Bergen, u kom je rađeno ovo istraživanje, je samo jedan grad i moguće da bi istraživanje na nekom drugom mestu dalo neke sasvim drugačije rezultate, ali je ipak upozoravajuće. Pitanje koje ostaje istraživačima je – kako dolazi do marginalizovanja legitimne kulture, pre nego što ona izgubi značaj za stanovništvo u celini.

AUTOR TEKSTA: Tatjana Petrov

© Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.krozmojuprizmu.wordpress.com), 8 Mart 2013. – svi tekstovi, uključujući i prevode i slike obeležene imenom bloga su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je reprodukovanje, distribucija i objavljivanje u bilo kom obliku bez moje pismene dozvole. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava. Dozvoljeno je navođenja linka koji upućuje na ovaj blog ili korištenje dugmeta “deljenje” (Facebook, Twitter…), koje se nalazi ispod svakog teksta.

6 comments on “Tradicionalna umetnost i kultura – perspektive

  1. Zanimalo bi me istraživanje u Češkoj na tu temu. Meni se nekako čini da ovde poštovanje klasične umetnosti i dalje opstaje na dosta visokom nivou, ali ko zna, možda mi se to zaista samo čini.

  2. Nemam pojma, ovo je jedino istraživanje na koje sam naišla ovog tipa (doduše, ograničavajući se na englski jezik).
    Sasvim sigurno se situacija od države do države razlikuje, mada ne znam da li bi baš između, recimo Češke i Norveške, trebalo da bude drastično drugačija. Možda grešim. Sigurno postoje države gde je stanje bolje, ali bez ozbiljnih istraživanja možemo samo da nagađamo.

  3. U Srbiji interesovanje za umetnost postoji skoro pa samo u krugovima ljudi koji se time bave. Za klasičnu muziku i slikarstvo je uglavnom tako.
    Ostali, koji to razumeju su retki, a većina drugih “padobranaca” koji se tu nađu, došli su da bi bili viđeni…
    To je moje mišljenje. Lično ne razmem klasičnu muziku i slikarstvo.
    Što se tiče književnosti, mislim da je slika optimističnija, ali na žalost samo kod starije populacije.
    Pozdrav! 🙂

  4. Srbija nema tradiciju kad je klasična umetnost u pitanju, odnosno, ovde je praćenje umetnosti uvek bilo privilegija intelektualne elite. Izuzeci se uvek nađu, ali to su samo izuzeci.
    Ali, plašim se da je ovaj trend, koji je zabeležen u Norveškoj, prisutan i u zemljama s bogatom tradicijom u umetnosti. Mislim da se javlja kao posledicu modernog načina života.

Leave a Reply to tatjanaCancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.