Tag Archives: roditeljski stil i kreativnost

Kriza kreativnosti-1.deo

Nekada 1958, Ted Schwarzrock bio je osmogodišnjak koji je postao jedan od ,,Torrance-ove dece” u grupi od 400 dece iz Minneapolisa koji su uradili seriju novodizajniranih  testova kreativnosti koje je sastavio  profesor E.Paul Torrance.Schwarzrock se još uvek živo seća trenutka kada mu je čuveni psiholog uručio vatrogasno vozilo i pitao: ,,Razmisli, kako bi mogao da poboljšaš ovu igračku da postane bolja i zabavnija za igru? ” Seća se da je psiholog bio uzbuđen njegovim odgovorima. Ustvari, zapis sa sednice psihologa ukazuje da je  Schwarzrock kao iz rukava istresao  25 rešenja  kao što su  dodavanje prenosivih merdevina, opruga na točkove i još mnogo toga. To nije jedini put da je on impresionirao naučnika koji je zaključio  da Schwarzrock  ima neobičnu vizuelnu perspektivu i sposobnost da  sintetiše različie elemente u smislene proizvode.

Prihvaćena definicija kreativnosti  je napraviti nešto originalno  i  korisno i to  je ono što se ogleda u testovima – mada ne postoji jedan pravi odgovor koji bi u potpunosti, do kraja definisao kreativnost. Biti kreativan zahteva  divergentno  razmišljenje ( produkciju velikog broja ideja ), a zatim konvergentno razmišljanje (kombinaciju tih ideja da bi se dobio najbolji rezultat).

U zadnjih  50 godina praćeni su testovi na grupi u kojoj se nalazio Swarzrock, ali i na grupama koje su formirane kasnije od naraštaja koji su dolazili. Pratio ih je prvo naučnik Torrance, a kasnije njegov kolege  G. Millar. Pratili su ih prvo kao decu, a zatim dok su odrastali i kasnije. Zapisivali su svaki stečeni patent, svaki napravljeni posao, svaki objavljeni istraživački rad i svaku dodeljenu nagradu. A oni su pisali knjige, kreirali plesove, pravili šou na radiju i televiziji, umetničke  izložbe, reklamne kampanje, softverske programe, hardwerdske inovacije,  muzičke kompozicije, javne političke govore,predavanja, projektovali zgrade…

Niko ne kaže da Torrance-ovi zadaci, koji su postali zlatni standard u proceni kreativnosti, mere kreativnost perfektno, ali je šokantno koliko je ustvari, neverovatno dobro, Torrance-ov kreativni indeks predvideo toj deci kreativna dostignuća  u odraslom dobu. Oni koji su došli do više dobrih ideja  na Torrance-ovim zadacima, kao odrasli su postali preduzetnici,  pronalazači, predsednici visokih škola, pisci,doktori, diplomate i programeri. Psiholog J.Plucker nedavno je reanalizirao Torrance-ove podatke. Veza između uspeha u  životu  i postignutog rezultata na testu bila je tri puta jača za dečju kreativnost nego za dečji IQ.

Kao testovi inteligencije, i Torrance-ov test sadrži 90 minutnu seriju zadataka, a pod rukovodstvom psihologa uradilo ga je oko milion ispitanika na 50 jezika. Ipak ima jedna važna razlika između IQ i CQ rezultata. Sa inteligencijom, postoji fenomen koji se zove Flinov efekat – svaka naredna generacija ima 10 bodova više. Obogaćeno okruženje čini decu pametnijom. Kreativnost nema takav trend. Identifikovano je i prijavljeno prvi put – rezultati kreativnosti opadaju!

K.H. Kim psiholog sa univerziteta William & Mary obelodanila je ovo u maju 2010, nakon što je analizirala skoro 300 000 rezultata ,, Torrance-ove  dece ” i odraslih. Kim je otkrila da su rezultati kreativnosti oprezno rasli, kao i rezultati IQ, sve do 1990. Od tada, rezultati kreativnosti su konstantno išli nadole.” Nema dileme, pad kreativnosti je veliki “- kaže Kim.” I to su rezultati mlađe dece u SAD, od obdaništa do šestog razreda, gde je zabeležen najveći pad.”

Vest je izazvala veliku uznemirenost u javnosti i naučnim krugovima, ali ne samo u SAD nego i u Evropi i Aziji. Ova studija je bila svojevrstan test koji nije važan samo za SAD nego za ceo svet.

Pre svega, važno je razjasniti zašto je kreativnost tako važna i zašto je ovaj rezultat izazvao tako dramatične reakcije u javnosti i naučnim krugovima. Greška je što ljudi kreativnost ograničavaju na umetničke sadržaje. Mada je često udružena s umetničkim sadržajima ona nije ograničena na umetnost, naprotiv. Kreativnost je način na koji pristupamo rešavanju problema,  to je stil razmišljanja. Svet bez kreativnosti ili sa smanjenom kreativnošću bi bio manje interesantan i manje zadovoljavajući,bio bi više predvidiv, manje ubedljiv i dosadan. Razvoj bi se smanjio i produktivnost takođe. Jer, kreativnost donosi napredak u nauci i menja svet. Zemlje koje ulažu u kreativnost mogu očekivati prosperitet i bolji život. Pa gde su stvari pošle naopako?

Nova istraživanja će pokazati gde je problem i gde rešenje.

[ad name=”Google Adsense-1″]

Kriza kreativnosti-2.deo

(Iz intervjua sa psihologom K.H. Kim sa univerziteta William & Mary)

Šta je uzrok pada kreativnosti  u zadnjoj deceniji ne može se sa sigurnošću reći, jer se radi o novom nalazu i nisu izvršena ispitivanja koja bi dala odgovor na ovo pitanje. Može se samo nagađati.

Kreativnost se smanjuje i kod dece i kod odraslih. Kod mlađe dece uzrok se, verovatno, nalazi više kod kuće nego u školi ili vrtiću. Poznato je da deca provode previše vremena ispred televizije i za kompjuterom umesto u maštovitim aktivnostima. Deca provode previše vremena vezani za mašine umesto za ljude ili papir. Zasuti su gomilom informacija koje, bez obzira što među njima ima i korisnih, oni nisu u stanju  sve kvalitetno da prime niti da obrade. Video igrice zauzimaju sve veći deo njihovog dana. Iako u njima postoje neke vrste problema koje treba rešiti i ponekad veći broj mogućih rešenja ipak je to sve ograničeno – do rešenja se dolazi samo jednim klikom, njega je neko već pripremio i dete ne mora ništa da zamišlja. Ovo je, ustvari, način da se izbegne kreativnost. A kreativno razmišljanje je kao mišić – morate ga vežbati inače će atrofirati. Malo je dece koja će u ovakvim uslovima sačuvati netaknut prirodni kreativni potencijal.

Kreativnost je takođe u padu, jer nije cenjena – ni kod kuće, ni na poslu, nitu u školi. U školama je stavljen naglasak na učenje napamet, a ne ohrabruje se razvoj  kritičkog i kreativnog  ramišljanja. Problem je takođe u tome što, iako govorimo da nam je kreativnost potrebna i zabrinuti smo zbog njenog nestajanja, ustvari se na svakom korako susrećemo sa njenim neodobravanjem. Kreativna deca u školama označena su kao deca problematičnog ponašanja. Nastavnici nemaju baš smisla za humor i nestašluke dece u učionicama niti su spremni da tolerišu nestandardno ponašanje. Iako nastavnici tvrde da cene kreativnost kod dece svi dokazi govore suprotno, jer je ponašanje kreativnih pojedinaca nezgodno i teško ga je kontrolisati. Pa i kasnije kada odrastu,društvo ne ceni kreativne ljude i kreativne ideje.

Ali nisu samo učenici oni čija je kreativnost izložena gušenju. I nastavnici su svedeni na nastavne tehničare, u okovima programa koje moraju da ostvare i prolaznošću njihovih učenika koja mora da zadovolji standarde. Mogućnost kreativnog pristupa je svedena na minimum i za đake i za profesore. Društvo guši individualne razlike, kreativno i inovativno razmišljanje i eliminiše mogućnost da učenici oslobode svoju kreativnu energiju u školi. Kreativne pojedince je teže kontrolisati-oni su slobodni kritički mislioci,zahtevaju poboljšanja, traže odgovore,ne podnose diktaturu i birokratiju i nestrpljivi su za akciju. Deca koja ipak sačuvaju svoju kreativnost imaju probleme-češće pokazuju slab uspeh i problematično ponašanje.To može izazvati velike probleme u budućnosti.

Osim toga savremeni stil roditeljstva deci često nameće previše isplanirananih aktivnosti. Deca imaju isprogramiran život i ne ostavlja im se dovoljno mogućnosti da sami istražuju kao nekad.

Kreativnost dece moraju ojačati i roditelji, i nastavnici, i društvo. Treba pronaći i razviti tehnike i programe za podsticanje kreativnosti, ali se prvo mora promeniti okruženje koje je sprečava. Ni najbolje kreativne tehnike, ni najjači kreativni program ne može da nadoknadi kulturu koja uništava kreativnost. Pojedinci su rođeni kreativni, neki više, neki manje i pre nego što brinemo o podsticanju kreativnosti treba prvo da se potrudimo da je sačuvamo.

AUTOR TEKSTA: Tatjana Petrov

© Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike obeležene imenom bloga su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je reprodukovanje, distribucija i objavljivanje u bilo kom obliku bez moje pismene dozvole. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava.