Tag Archives: procesi učenja u razredu

Šest principa učenja i dobre nastavničke prakse

Kratak podsetnik pravila učenja na kojima se bazira dobro  podučavanje

Postupno napredovanje

postupno napredovanjeKako odlučujete na kom nivou ćete predavati lekcije svojim učenicima? Treba posmatrati decu koja uče. Učenik je najbolji izvor informacija o sopstvenom učenju. Intervencija odraslog podešava se prema nivou već ostvarenog znanja.  Lav  Vigotski pravi razliku između dva razvojna nivoa: nivo stvarnog razvoja, koji je učenik već postigao i nivo potencijalnog razvoja (tzv. zona proksimalnog razvoja). Na prvom nivou učenik je u stanju samostalno da rešava probleme, dok mu je na drugom nivou potrebna pomoć nastavnika ili saradnja sa vršnjacima. Zona proksimalnog razvoja predstavlja nivo znanja ili veštine koji su malo iznad učeničkog dometa. Dakle, treba proceniti koji je to nivo, kako biste svoje lekcije prezentovali na dovoljno izazovnom, ali ne na prezahtevnom i nedostižnom nivou.

Baratanje konceptima

Puzzle-clip-art-11Da li je učeničko znanje prazan list papira koji nastavnik treba da popuni? Kako učenici zaista uče? Učenje nije direktan prenos informacija i ne odvija se jednostavnim“ulivanjem” znanja.  Znanje se osvaja, konstruiše, a ne prima. Svaki čovek gradi vlastito učenje, a ne prosto sluša ono što mu se govori.  Žan Pijaže je zastupao ideju da je znanje čoveka organizovano u šeme. Kada dete uči nešto novo, ono ili ga asimilira u već postojeću šemu, menja svoju postojeću šemu ili razvija novu šemu.

Da li osvežavate postojeće znanje pre nove lekcije? To pomaže učenicima da iskoriste svoje već postojeće šeme!

Istraživački proces

pogled kroz lupuObjekat ne možemo spoznati tako što ćemo ga gledati i kopirati njegovu sliku u umu. Da bismo spoznali objekat moramo činiti nešto s njim – modiofikovati ga, transformisati i razumeti proces te transformacije, te način na koji je strukturiran. Razumeti nešto znači samostalno ga otkriti. Da bi proces učenja bio zaista uspešan potrebno je obezbedite mnogo materijala za rad, omogućiti neposredno praktično iskustvo, diskutovati, postavljajti pitanja i podsticati  učenike da pitaju, omogućavati što raznovrsnija iskustva, pružiti priliku za eksperimentisanje, koristiti svakodnevne situacije kao provokacije, artikulisati iskustva u verbalnoj formi  …

Emocionalni i motivacioni podsticaji

web footerUčenje nije samo kognitivna, već i motivaciona i emocionalna aktivnost. Dete koje uči treba saradnju sa nastavnikom i drugim učenicima da bi testiralo svoje pretpostavke, da bi bilo izazvano, da bi dobilo povratnu informaciju i videlo kako drugi rešavaju isti problem.

Učenike koji su vredni i postižu napredak treba pohvaliti i motivisati. Uspešni nastavnici često nagrađuju svoje učenike pohvalom, pridavanjem pažnje ili nekom drugom vrstom ohrabrivanja. Postavljanjem zadataka, koje većina učenika ili svi mogu izvršiti, te podelom složenih i opsežnih lekcija u manje celine, omogućava se povećana učestalost obavljanja zadatake, te osećaj zadovoljstva. 

Podrška treba uslediti čim je pre moguće. Učenik čiji je test, kontrolni zadatak ili pismeni rad  ocenjen u kratkom vremenskom roku motivisaniji je za učenje od onoga koji nedeljama čeka rezultat. Uspešni nastavnici učestalo pohvaljuju i ohrabruju svoje učenike.

Blumova taksonomija

blumova taksonomijaBlumova taksonomija predstavlja  hijerarhiju intelektualnog ponašanja. Pol Blum definiše šest različitih načina učenja koji određuju način na koji razmišljamo i procesuiramo informacije. Nivoi najnižeg reda su: 1. pamćenje (memorisanje informacija) i prisećanje, te 2. razumevanje (što podrazumeva da  naučeno možemo ponoviti svojim rečima i objasniti šta se tačno događa u procesu koji opisujemo).  Treći i četvrti nivo su srednji nivoi i tu spadaju: 3. primena znanja (upotreba onoga što je naučeno, kako bi se rešili određeni problemi i zadaci), te 4. analiziranje (rastavljanje na komponente i uočavanje veza među pojedinim elementima strukture). Dok prva dva nivoa učenja pružaju osnovu, druga dva omogućavaju istraživanje. Niži i srednji nivoi otvaraju put ka kompleksnim oblicima razmišljanja kao što su: 5. vrednovanje (ocenjivanje informacija i kritičko razmišljanje), te 6. kreiranje (kombinovanje različitih elemenata i stvaranje nečeg novog), kao najviši oblik razmišljanja.

Obzirom na ova znanja trebalo bi prilagoditi nastavu, kao i očekivane rezutate (ocenjivanje), u zavisnosti od profila učenika kojima se obraćamo, te predmeta koji predajemo i nastavnog gradiva. 

Višestruka inteligencija i stilovi učenja

Psiholog Hauard Gardner ustanovio je da ljudi imaju više od jednog načina obrade podataka. Tako je stvorio teoriju višestruke inteligencije. Uporedo s ovom idejom razvijena je ideja o različitim “stilovima učenja”. Termin „stil učenja“ govori o razumevanju da svaki učenik uči na drugačiji način. Tehnički, stil učenja pojedinca odnosi se na preferencijalni način na koji svako od nas apsorbuje, procesuira, razumeva i zadržava informacije. Prema najpopularnijem shvatanju ove ideje postoje tri stila učenja: verbalni, vizuelni i kinestetički. Na primer, kada bi učili kako se pravi sat, neki učenici bi najbolje razumeli uputstva izrečena verbalnim putem, drugi kada bi im svaka faza ovog procesa bila predstavljena kroz niz slika, dok bi treći najlakše naučili manipulišući (rastavljajući i sastavljajući)  postojeći sat. Individualni stilovi učenja zavise od kognitivnih, emocionalnih i sredinskih faktora, kao i od prethodnog iskustva. Važno je da nastavnik razume razlike u stilovima učenja koje postoje među njihovim učenicima, kako bi ih što bolje implementirao u svoje  svakodnevne aktivnosti, nastavni plan i ocenjivanje.

Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike (obeležene imenom bloga ili mojim imenom) su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava.