Tag Archives: modeli kreativnog mišljenja

Pet modela kreativnog razmišljanja

Pokušaj da se pronikne u tajne kreativnosti, da se shvate njeni mehanizmi i opišu tehnike, je oduvek zaokupljao znatiželju mislilaca. Pozajmljujući od svakog po nešto – od Aristotela do stvaralaca našeg  vremena – ovde se nalazi opis pet nivoa i vrsta kreativnog razmišljanja, od najjednostavnijeg i najlakše uhvatljivog, do najteže savladivog i najmisterioznijeg.

Mimetička kreativnost

Mimezis je termin koji dolazi od starih Grka i znači imitirati ili oponašati. Oblik kreativnosti koji često previđamo, nismo ga svesni, ili ga potcenjujemo, je jednostavno uzimanje ideja ili alata iz jednog područja i primena na drugo područje. To je najjednostavniji oblik kreativnosti. Neke životinje, kao na primer vrane ili orangutani, uče koristiti jednostavne alate posmatrajući druge pripadnike svoje vrste kako ih koriste i oponašaju ih. Ukoliko posmatramo majku i dete uočićemo da ljudska bića čine isto. To je temelj procesa učenja. Potreban je naročit senzibilite i pojačan osećaj svesti za ovakav oblik kreativnosti, kako bismo bili sposobni za lukavo zapažanje i prepoznavanje šablona koji već postoje, zatim njihovo prekomponovanje u umu i repliciranje i primena u novim područjima.

Bisocijativna kreativnost

Pojam bisocijativna kreativnost skovao je kontroverzni pisac Arthur Koestler u svojoj slavnoj knjizi iz 1964. „Zakon stvaranja“.  To je studija o procesu stvaranja, mašti i kreativnosti, i predstavlja Koestlerov pokušaj da razvije i razradi opštu teoriju ljudske kreativnosti. Iz opisa i poređenja različitih primera izuma i otkrića Koestler zaključuje da svi oni dele zajednički princip, koji naziva “bisocijativnost” –  mešanje elemenata izvučenih iz dva prethodno nepovezana obrasca razmišljanja u novu šemu značenja (hibrid), procesima kao što su: poređenje, apstrakcija, kategorizacija, analogija, metafora, alegorija, parabola, personifikacija, identifikacija, igranje uloga, humor, gluma itd.

On opisuje kako svesni um, kada je opušten, može povezati racionalne s intuitivnim mislima i proizvesti „eureka“ trenutke. U zen tradiciji ovaj čin zajedništva zove se „satori“, što znači iznenadno prosvetljenje. Iako se povezivanje ideja često dešava spontano i nenamerno, ono takođe može biti podstaknuto bombardovanjem uma baražem slučajnih misli od kojih će neke biti prepoznate kao zanimljivije od ostalih i iskorištene za nadogradnju. Popularan opis ove vrste aktivnosti naziva se „brainstorming“.

Bisociativna kreativnost može biti usamljenički miran proces, ali je češće temperamentno, energično, pomalo haotično i duhovito iskustvo. Podsticanje, interakcija i hvatanje ideja zahteva izvesne rituale i dokumentovanje tokom rada – beleške (pisane ili zvučne), podsetnike, pravljenje mapa, a sve sa ciljem stvaranja zamaha za aktiviranje bisocijativnog razmišljanja.

Analogna kreativnost

Veliki inovatori od Arhimeda do Einsteina, koristili su analogije za kreativno rešavanje kompleksnih problema. Analogije mogu biti i racionalne i emocionalne. Mi koristimo analogije za prenos podataka za koje verujemo da razumemo u jednom području, kako bi rešili izazov u nepoznatom području. U suštini, analogije su mostovi koji omogućavaju našim kognitivnim procesima brz prenos grupe informacija od nepoznatog  ka poznatom i nazad.

Analogije se mogu koristiti za promenu navika vezanih za određen način razmišljanja, kako bi se napravilo mesto za nove ideje. Na isti način na koji nam analogija pomaže da shvatimo naša iskustava, koristeći ono što znamo da bi shvatili ono što ne znamo, proces takođe može da funkcioniše u obrnutom smeru. Tako možemo uzeti nešto što verujemo da poznajemo i koristiti analogiju da bi ga učinili nepoznatim i neobičnim. U umetnosti se  ovo nazva defamilarizacija. Tako, recimo, možemo pokušati zamisliti sebe kao mrava ili neku drugu životinju i pokušati sagledati svet iz njegovog ugla. Koliko odjednom čudno izgleda svet iz te perspektive?

Pripovedačka kreativnost

Priče su složena kombinacija asocijacija, akcije, simbolike, segmenata, opisa, gramatike i redosleda. Ono što je najvažnije, one su naš unutrašnji glas – autentičan ili personifikovan. Kako samo vešto ispričana priča može razbuditi energiju, pokrenuti emocije, opčiniti slušaoca i menjati mišljenja i stavove. 

Naracija je priča saopštena kroz niz međusobno povezanih segmenata. Priče je moguće lako dekonstruisati i rekonstruisati kako bi se dobile različite verzije ili sklopile potpuno nove priče sa različitim poentama. Obzirom na beskrajne kombinacije znakova, elemenata, segmenata, persprektiva, tema i zapleta, pripovedanje je metod generisanja beskrajnih kreativnih mogućnosti.

Intuitivna kreativnost

Intuicija je poslednji, najveći i najizazovniji nivo kreativnosti, jedan od njenih najmisterioznijih aspekata, najotporniji na racionalnu anlizu. Svi imamo trenutke uvida koji izgledaju kao da izviru negde izvan granica našeg racionalnog razmišljanja. Ovo je mesto gde kreativnost postaje veća, iznad kreativnog pojedinca, prevazilazeći njegovu individualnost. Često je promovisana u oblasti tradicionalnih duhovnih mudrosti.  Svete knjige pune su transcendentalnih događaja, koji nas povezuju sa božanskim silama, koje inspirišu i vode. Stari Grci su zamišljali kreativnosti kao poklon od muza, devet boginja inspiracije, koje su donosile maštovite ideje u um običnih smrtnika. Zbog moćnih sila tokom rada i potencijalnih implikacija za pojedinca, kao i grupu, duhovne vođe su tradicionalno rezervisale intuitivnu kreativnost samo za izuzetne i mudre. S obzirom na potencijal naše intuicije, snova i drugih mističnih kanala u nepoznato, ljudi su se vekovima obraćali i savetovali s onima za čije su prosvetljenje verovali da im je od Boga dat dar.

Kada govorimo o intuiciji, snovima ili znacima to sugeriše da možemo da imamo ideja onoliko koliko smo ih akumulirali. Odakle dolazi kreativna ideja može odrediti koliki je njen značaj i da li treba da je sledimo ili ne, jer to mogu biti rudnici iz kojih izlaze dragulji, ali i ambisi prepuni sujeverja i zabluda.

[ad name=”Prilagodljivi baner”]

© Tatjana Petrov  Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike obeležene mojim imenom ili imenom bloga su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je reprodukovanje, distribucija i objavljivanje u bilo kom obliku. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava.