Tag Archives: emigracija talenata

Negativna selekcija i odliv mozgova

[ad name=”Prilagodljivi baner”]

Živite u Srbiji i imate talentovano dete? Činjenica da imate talentovano dete bi trebalo da predstavlja radost za roditelje. Ali ako živite u Srbiji, gde već decenijama vlada odabir putem negativne selekcije, s pravom ste zabrinuti za njegovu perspektivu. Kako objasniti negativnu selekciju – redovno napredovanje lošijih i suzbijanje boljih?

Najbolji ne mogu bez podrške. To nije stvar dobre volje, već dug. Za uspeh je potrebno nesebično ulaganje,ali potrebno je dobiti i svoju priliku,  i adekvatnu nagradu. Teško je poverovati da smo po tom pitanju naivni i da toga nismo svesni.

Negativna selekcija je sila otpora kojom društvo deluje na sopstvenu stvaralačku energiju. Svaki stvaralac je doživeo zavist, nezahvalnost i nepravdu, ali dok god je otpor manji od kreativne energije, stvaralaštvo je održivo.

Tradicionalna, sistemska i principijelna, negativna selekcija nadjačava stvaraoce. Tu za najbolje nema mesta. Negativna selekcija čini njihov opstanak neodrživim. Ovakav odabir traje predugo.

Oni neko vreme ipak deluju punom snagom, pokretani oduševljenjem, intrinzičkom motivacijom i uverenjem da treba biti koristan i dati sve od sebe. Ali borba za prvo mesto napreže telo i duh do krajnjih granica, a rezultati izostaju ili odlaze lošijima. Stvaralac postaje sve umorniji, a odmor ne dolazi. Gubi ugled u svom okruženju, čvrstinu uverenja i psihičku stabilnost. Osećanja razočarenja i besmisla jačaju, nezadovoljstvo raste. Naposletku, energija jenjava. Za mnoge, jedina mogućnost je preseljenje – promena društva. Ova pojava poznata je kao “odliv mozgova”.

Društvo koje izgubi stvaraoce slično je vozu bez lokomotive – vagonima ne preostaje drugo nego da ostanu u mestu, ili odjure nizbrdo. Kratkoročna posledica negativne selekcije je stvaranje nesposobne elite i radne snage, koja nije u stanju da postigne rezultate i isprati konkurenciju. Sem toga, ona poseduje zavidnu moć samoreprodukcije. Jedini način da nesposobni upravnik zadrži autoritet je da se okruži još nesposobnijim saradnicima. Niski standardi se na taj način eksponencijalno šire kao virusi. Zamislimo mediokritete na mestu profesora fakulteta, kako učenjem i ličnim primerom obrazuju generacije studenata. Ti studenti će imati svoje učenike i broj „zaraženih“ će brzo dostići desetine hiljada. A sada zamislimo mediokritete u upravi svemoćnih političkih stranaka: epidemija zahvata celu naciju kao požar. Istom brzinom nestaje motivacija: na svakog najboljeg, čiji napori propadnu, 100 dobrih će odustati, a 1000 osrednjih pasti u apatiju, čvrsto ubeđeni u besmislenost truda i usavršavanja. Negativna selekcija je najdelotvorniji način za brzo uništenje društva. U ratu poraženi ili okupirani narod, bez obzira na pretrpljene gubitke, čuva snagu i čeka prvu priliku. Narod koji pati od negativne selekcije trpi poraze od slabijih, a izlaza nema, jer svaka otvorena vrata budu zalupljena.

Dugoročne posledice su daleko šire. Društveno napredovanje određuje poželjna ponašanja delotvornim metodom pohvale i nagrade. Dolaskom na položaje, loši nameću društvu svoje vrednosti, ponašanja, setove veština pa i osećanja. Čitav način života. Umesto sticanja radnih veština za život u uspehu, mi se godinama spremamo za preživljavanje u neuspehu, učeći da uhvatimo vezu i krivinu, prevarimo, prepišemo, da se lažno potpišemo i pravimo ludi. Usvajaju se i odgovarajući izrazi lica, pogled, govor tela i držanje.

Čovek se može opirati i ljubomorno čuvati svoj način života, ali „rđavo društvo kvari dobre običaje“. Kulturni obrazac kvazi-elite i kvazi-naroda na kraju usvajaju i najbolji.

Poslednji, nepovratni stadijum nastupa kad društvo više nije u stanju da prepozna zaslugu i sposobnost. To se dešava što zbog krize vrednosti, što zbog krize ustanova i kriterijuma: biografija u jednom trenutku prestaje da bude merilo, jer se ne zna kako su, i da li su, radna iskustva, diplome i nagrade stečene. Jedini lek – meritokratija – postaje neprimenjiv.

Iako takvo društvo može da funkcioniše, krajnji ishod može biti samo nepovoljan ili fatalan. Ali opšta korist i zdrav razum nisu jedini svedoci protiv negativne selekcije – ona je pre svega duboko, suštinski nepravedna.