Negativna selekcija i odliv mozgova

[ad name=”Prilagodljivi baner”]

Živite u Srbiji i imate talentovano dete? Činjenica da imate talentovano dete bi trebalo da predstavlja radost za roditelje. Ali ako živite u Srbiji, gde već decenijama vlada odabir putem negativne selekcije, s pravom ste zabrinuti za njegovu perspektivu. Kako objasniti negativnu selekciju – redovno napredovanje lošijih i suzbijanje boljih?

Najbolji ne mogu bez podrške. To nije stvar dobre volje, već dug. Za uspeh je potrebno nesebično ulaganje,ali potrebno je dobiti i svoju priliku,  i adekvatnu nagradu. Teško je poverovati da smo po tom pitanju naivni i da toga nismo svesni.

Negativna selekcija je sila otpora kojom društvo deluje na sopstvenu stvaralačku energiju. Svaki stvaralac je doživeo zavist, nezahvalnost i nepravdu, ali dok god je otpor manji od kreativne energije, stvaralaštvo je održivo.

Tradicionalna, sistemska i principijelna, negativna selekcija nadjačava stvaraoce. Tu za najbolje nema mesta. Negativna selekcija čini njihov opstanak neodrživim. Ovakav odabir traje predugo.

Oni neko vreme ipak deluju punom snagom, pokretani oduševljenjem, intrinzičkom motivacijom i uverenjem da treba biti koristan i dati sve od sebe. Ali borba za prvo mesto napreže telo i duh do krajnjih granica, a rezultati izostaju ili odlaze lošijima. Stvaralac postaje sve umorniji, a odmor ne dolazi. Gubi ugled u svom okruženju, čvrstinu uverenja i psihičku stabilnost. Osećanja razočarenja i besmisla jačaju, nezadovoljstvo raste. Naposletku, energija jenjava. Za mnoge, jedina mogućnost je preseljenje – promena društva. Ova pojava poznata je kao “odliv mozgova”.

Društvo koje izgubi stvaraoce slično je vozu bez lokomotive – vagonima ne preostaje drugo nego da ostanu u mestu, ili odjure nizbrdo. Kratkoročna posledica negativne selekcije je stvaranje nesposobne elite i radne snage, koja nije u stanju da postigne rezultate i isprati konkurenciju. Sem toga, ona poseduje zavidnu moć samoreprodukcije. Jedini način da nesposobni upravnik zadrži autoritet je da se okruži još nesposobnijim saradnicima. Niski standardi se na taj način eksponencijalno šire kao virusi. Zamislimo mediokritete na mestu profesora fakulteta, kako učenjem i ličnim primerom obrazuju generacije studenata. Ti studenti će imati svoje učenike i broj „zaraženih“ će brzo dostići desetine hiljada. A sada zamislimo mediokritete u upravi svemoćnih političkih stranaka: epidemija zahvata celu naciju kao požar. Istom brzinom nestaje motivacija: na svakog najboljeg, čiji napori propadnu, 100 dobrih će odustati, a 1000 osrednjih pasti u apatiju, čvrsto ubeđeni u besmislenost truda i usavršavanja. Negativna selekcija je najdelotvorniji način za brzo uništenje društva. U ratu poraženi ili okupirani narod, bez obzira na pretrpljene gubitke, čuva snagu i čeka prvu priliku. Narod koji pati od negativne selekcije trpi poraze od slabijih, a izlaza nema, jer svaka otvorena vrata budu zalupljena.

Dugoročne posledice su daleko šire. Društveno napredovanje određuje poželjna ponašanja delotvornim metodom pohvale i nagrade. Dolaskom na položaje, loši nameću društvu svoje vrednosti, ponašanja, setove veština pa i osećanja. Čitav način života. Umesto sticanja radnih veština za život u uspehu, mi se godinama spremamo za preživljavanje u neuspehu, učeći da uhvatimo vezu i krivinu, prevarimo, prepišemo, da se lažno potpišemo i pravimo ludi. Usvajaju se i odgovarajući izrazi lica, pogled, govor tela i držanje.

Čovek se može opirati i ljubomorno čuvati svoj način života, ali „rđavo društvo kvari dobre običaje“. Kulturni obrazac kvazi-elite i kvazi-naroda na kraju usvajaju i najbolji.

Poslednji, nepovratni stadijum nastupa kad društvo više nije u stanju da prepozna zaslugu i sposobnost. To se dešava što zbog krize vrednosti, što zbog krize ustanova i kriterijuma: biografija u jednom trenutku prestaje da bude merilo, jer se ne zna kako su, i da li su, radna iskustva, diplome i nagrade stečene. Jedini lek – meritokratija – postaje neprimenjiv.

Iako takvo društvo može da funkcioniše, krajnji ishod može biti samo nepovoljan ili fatalan. Ali opšta korist i zdrav razum nisu jedini svedoci protiv negativne selekcije – ona je pre svega duboko, suštinski nepravedna.

6 comments on “Negativna selekcija i odliv mozgova

  1. Problem je u svakom iskakanju iz proseka. Prosek to ne trpi. Mudra društva taj vanprosek sama izdvajaju, neguju dalje i drže pod kontrolom njegovu iskorišćenost. Ostali pokušavaju da ga stešu i uguraju u trenutno aktuelne mantinele.

    Primer su i ADD tj ADHD deca. Mahom su to talentovana deca i postavlja se pitanje da li je upravo taj talenat faktor njihove neprilagodljivosti tj drugačijeg vidjenja sveta, obaveza, odgovornosti isl. S druge strane su to deca s niskim samopouzdanjem, koje je uzrok mnogih ekscesa koje prave. Opet, mudro društvo bi se fokusiralo na njihove talente, da tako iz njih izvuče maksimum što bi za rezultat imalo i podizanje njihovog samopouzdanja te bi i u ostalim oblastima postali društveno korisniji i prilagodljiviji.

    Medjutim, to tako zamišlja mali Djokica. Za sve to su potrebni obučeni kadrovi a za te kadrove i programe su potrebne pare. A pare se najlakše oduzimaju školstvu u društvu gde ih inače nema dovoljno, dok se pompezno i patetično izvikuju parole: deca su naša budućnost, investirajmo u mladost, interes dece na prvom mestu. Nemilosrdno i potpuno bestidno su deca najviše pljačkana. Nije to samo u Srbiji tako. Mislim da je to boljka većine postsocijalističkih zemalja a verovatno i siromašnijih kapitalističkih. U svemu tome, naravno, sujeta pojedinaca igra dodatnu ulogu koja razbudjuje posmrtna zvona za one koji mogu više i bolje od proseka. Treba i učitelji da budu dovoljno otvorenog uma da mogu da podnesu to što ih učenici prevazilaze i da im to bude ponos a ne sramota, jer samo odličan učitelj može da adekvatno stimuliše i razvija učenika do njegovog maksimuma.

  2. Ne radi se o tome da neko ne zna šta bi i kako trebalo – radi se o tome da to nekome ne odgovara. Svi oni koji se trenutno nalaze na bilo kakvom položaju da o bilo čemu važnom odlučuju nisu spremni da se, recimo, njihova sposobnost preispita i da se izlože konkurenciji. Isto tako, oni koji odlučuju o zaposlenju, stipendijama i slično, ne žele da se ta pitanja rešavaju putem zdrave konkurencije. Imaju oni svoje duboke lične interese zbog kojih im to ne odgovara.
    A ljudi su se nekako pomirili s tom nepravdom i prihvatili je kao neminovnost. Ja, kao majka dokazano talentovanog deteta, sam veoma uplašena za njegovu profesionalnu budućnost.Inače, jedinu perspektivu za svoju decu vidim u odlasku iz Srbije.
    Ima negativne selekcije svuda, ali je u različitom stepenu izražena u različitim državama. Srbija je u prilično odmakloj fazi bolesti, rekla bih – pred crkavanje.

Vaš komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.