Perfekcionizam nije perfektan

Razumevanje perfekcionizma

Mi živimo u nesavršenom svetu, a perfekcionisti su opsednuti tim da učine svoj život apsolutno savršenim. Perfekcionizam je verovanje da savršenstvo može i treba da bude postignuto i da je sve ispod toga neprihvatljivo. Međutim, ako ne dozvolimo sebi da budemo nesavršeni, bez obzira šta preduzimali, krajnji rezultat će skoro uvek biti razočarenje. Perfekcionizam je samoporažavajuće ponašanje koje može da izazove depresiju, loše samopoštovanje, probleme u odnosima, pa čak i samoubistvo. Biti perfekcionista znači ispoljavati vrlo kruto ponašanje prema sebi i prema drugima, robovati visokim zahtevima dostizanja savršenstva i besprekornosti i nikada ne tražiti pomoć od bilo koga kako ne bi iskazao slabost i nesavršenost.

Prema Paul Hewitt, naučniku koji se 20 godina bavio israživanjima vezanim za ovo pitanje, ne postoji zdrava motivacija za perfekcionizam. On i njegov tim naučnika veruju da nije neophodno biti savršen u bilo kom pogledu. S perfekcionizmom su povezani depresija, anksioznost, poremećaji ishrane i drugi mentalni problemi.

Priroda perfekcionizma

Perfekcionizam može da se javlja kao adaptibilni, zdrav perfekcionizam, koji karakteriše držanje visokih standarda za sebe i za druge, tako da dobar deo visoko uspešnih ljudi jesu perfekcionisti. To podrazumeva – biti stalno suočen sa nevoljama i biti savestan. Obično je ovom perfekcionizmu cilj usmeren na ponašanje sa dobrim organizacionim sposobnostima.

S druge strane maladaptivni, nezdravi perfekcionizam, podrazumeva  osećaj pritiska,  preokupiranost prošlim greškama, te strahove i zabrinutost  zbog eventualno budućih, stalne sumnje da li nešto radi dobro i visoka očekivanja od drugih. Ovi pojedinci su opsednuti kontrolom. Vrlo često je ta potreba povezana sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem. To je uočljivo kod pojedinaca koji imaju veoma jaku potrebu da se stvari urade potpuno tačno. Za ove osobe nije neuobičajen strah o toga da će pravljenje greške rezultirati nekim fatalnim ishodom. Pojedinci sa ovim sindromom mogu biti toliko sigurni da nešto nisu uradili ispravno da stalno iznova i iznova proveravaju, a rezultat je da se osećaju loše i sa manje samopouzdanja nego da nisu radili ništa. Ovi pojedinci mogu, takođe, biti fokusirani na bizarne, opasne misli.

Smatra se da zdrav perfekcionizam može preći u nezdrav kada se “zdravi perfekcionista” nađe pod pritiskom i počne da bude neuspešan.

Vrste perfekcionizma

Samoorjentisani perfekcionisti imaju jaku motivaciju da postignu savršenstvo i izbegnu neuspeh, čim se pridržavaju strogih standarda. Njihova samoevaluacija je veoma stroga. Ona proizilazi iz osećaja zadovoljstva svojim radom, što povećava njihovo samopouzdanje i motivaciju za uspeh. Rezultat je osećaj kontrole nad svojim okruženjem. Akcije prefekcionistički nastrojenih pojedinaca su često usmerene na postavljanje nerealnih ciljeva za svoje članove porodice i kolege. Pored toga oni veoma strogo ocenjuju učinak ovih ljudi.

Društveno propisani perfekcionisti osećaju da drugi ljudi imaju nerealna očekivanja od njih i da oni ne mogu tome adekvatno da odgovore. Svesni su svakog spoljašnjeg pritiska i veruju da ih drugi procenjuju na kritički način. Ovi perfekcionisti su slični neurotičnim perfekcionistima, jer iz njihovih napora ne prozilazi zadovoljstvo i oni svoj rad vide kao inferioran. Oni izjavljuju da osećaju veliki pritisak od drugih da izvrše svoj zadatak i imaju veliki strah od neuspeha i želju da izbegnu uznemiravanje.

Međutim, ključna reč ovde je opsesija. Važno je zapamtiti da je težnja ka savršenstvu zdrav pristup izazovima. U umerenosti to može dovesti do ispunjenja profesionalnog i ličnog života. Problem nastaje kada očekujemo stalno savršenstvo ne ostavljajući prostor za ljudsku grešku, što je inače potpuno normalan rizik. Neophodno je znati razlikovati zdravu težnju za savršenstvom od nezdrave potrebe. Zdrav perfekcionizam nikad nije težnja na sve ili ništa. Razlika je postavljanje realnih ciljeva na osnovu želja i potreba koje su dostižne. To su vlastiti ciljevi, a ne ciljevi drugih. Na taj način se uživa u procesu ostvarivanja, a ne samo u krajnjem rezultatu.

Perfekcionizam i životni vek

U poređenju sa brojnim studijama koje su rađene o perfekcionizmu, onih o njegovom uticaju na fizičko zdravlje je urađeno relativno malo. Istraživači su tek krenuli da ispituju posledice ove osobine na zdravlje i ispostavilo se da je perfekcionizam povezan sa lošijim zdravljem i povećanim rizikom od smrti. Neki raniji radovi su povezani sa određenim vrstama bolesti kao što su: migrene, hronični bolovi i astma. Nedavno se jedna studija bavila perfekcionizmom i rizikom od smrti.

Studija je pratila 450 odraslih osoba starosti od 65 i više godina tokom 6,5 godina. Učesnici su pre početka studije uradili upitnik čiji je cilj bio da proceni nivo njihovog perfekcionizma i druge osobine ličnosti. Oni, koji su procenjeni kao izraziti perfekcionisti, što znači da su postavili sebi visoko očekivanje da budu savršeni, imali su 51% veći rizik od smrti u odnosu na ostale. Istraživači pretpostavljaju da je razlog tome visok nivo stresa i anksioznosti, koji su povezani sa perfekcionizmom i da to doprinosi skraćenju životnog veka. Ali još nešto, oni su zaključili da ako ovakav odnos postoji u prosečnoj populaciji, možda ima još veći uticaj kod onih sa hroničnim bolestima. Međutim, ispostavilo se suprotno. Posle 385 pacijenata sa dijabetesom tipa 2, tokom 6,5 godina praćenja, istraživači su videli, zapravo, suprotan efekat. Perfekcionisti su imali 26% manji rizik od smrti nego oni koji to nisu bili. Rezultati, dakle pokazuju, da perfekcionizam u određenim situacijama može imati prednost. Razlog leži u disciplini i strogom pridržavanju režimu ishrane koji se kod dijabetesa zahteva. Ovi pojedinci su bili veoma strogi prema sebi i ulagali veći napor da bi se pridržavali uputstva lekara i ograničenja od onih koji su više opušteni i komotni.

Ко оčekuje savršenstvo?

Neke studije sugerišu da efekti perfekcionizma na zdravlje zavise od toga ko nameće visoke standarde. Godine 2006. Danielle Molnar sa  Brock University, Canada pratio je vezu perfekcionizma i zdravlja na skoro 500 odraslih Kanađana od 24 do 35 godina.

Studija je ocenjivala učesnike iz tri različite kategorije perfekcionizma: samoorjentisane perfekcioniste, koji nameću visoke standarde sami sebi; društveno propisane perfekcioniste, koji smatraju da drugi od njih očekuju da budu savršeni; drugoorjentisane perfekcioniste, koji postavljaju visoke standarde drugima.

Istraživači su otkrili da je društveno propisani perfekcionizam povezan sa slabijim fizičkim zdravljem, što znači da imaju više simptoma zdravstvenih problema, više posećuju lekara, više izostaju s posla i sami nisko ocenjuju svoje zdravlje. S druge strane samoorjentisani perfekcionizam je povezan s boljim fizičkim zdravljem.

Jedan od faktora bi mogao da bude stepen u kom se ljudi osećaju sretni ili tužni u psihologiji poznat kao pozitivan ili negativan efekat. 2006.rad je pokazao da opšta negativna osećanja, uključujući i osećaj anksioznosti i uznemirenosti, delimično objašnjava vezu između „društveno propisanog perfekcionizma“ i zdravlja, dok osećanja sreće objašnjavaju „egoističku savršenost“ sa boljim zdravljem. Međutim, put koji povezuje perfekcionizam i zdravlje je verovatno složeniji. Na primer, novija istraživanja su pokazala da samoorjentisani perfekcionizam može da ima i pozitivne i negativne efekte na zdravlje. S jedne strane, povezan je sa većim nivoom stresa  zbog visokih zahteva, a sa druge strane je bio zaštitni faktor od rizičnih oblika ponašanja kao što su pušenje, piće i droge. Oni perfekcionisti koji imaju visoka očekivanja od drugih takođe mogu imati zdravstveni pad zbog distanciranja od ljudi i nedostatka podrške. Socijalna podrška je veoma važna za fizičko zdravlje. Ako ste skloni da imate jake veze s ljudima, dobar porodični život, prijateljstva, imate tendenciju da budete zdraviji. Društveno propisani perfekcionisti, takođe, imaju tendenciju isključivanja drugih iz svog života, tako da je logično da zbog toga trpi njihovo zdravlje. Čak i ako drugi pokušaju da pomognu društveno propisanom perfekcionisti on to doživljava kao ljubaznu kritiku. Drugi perfekcionisti, opet, mogu odlagati da traže pomoć u potpunosti, jer oni ne žele da priznaju da s njima možda nešto nije u redu, da na neki način nisu savršeni. Loše zdravlje perfekcioniste može doći i kao posledica nedovoljne brige o sebi, jer perfekcionista sve svoje vreme i energiju troši na traženje savršenstva i pri tom može da zanemari sebe.

[ad name=”Google Adsense-1″]

Kako prevazići perfekcionizam

Perfekcionizam može da troši mnogo vremena i energije. Ključ je pronalaženje ravnoteže.

1.Oprostiti sebi za nedostatke. Niko nije savršen i svako ima prednosti i mane. To ne znači da ne treba težiti za visokim rezultatom. Uvek postoji šansa da se nauči nešto novo ili da se nešto pokuša popraviti, ali postoje trenuci kada se mora prihvatiti ono što se zna i što je tu i ono što se može uraditi na osnovu toga. Ne treba gubiti vreme brinući se o onome što ne može da se uradi.

2.Usredsrediti se na ono što je zaista potrebno. Da li je cilj da se uradi nešto savršeno ili postigne neki savršen rezultat ili da se nešto uradi. Šta je zaista bitno? Perfekcionizam često može biti suprotan blagovremenom izvršenju zadatka, jer nesigurnost koja dolazi s njim dovodi do odugovlačenja.

3.Definisati cilj. Znajući šta želite da postignete ne samo da pomaže da idete u pravom smeru, nego pomaže da znate i kada treba da završite.

4.Odvojiti rezultate od ocene. Treba težiti za rezultatom koji je najbolji u određenom trenutku i ne dozvoliti da produktivnost bude diktirana strahom od ocene drugih. Treba prihvatiti širu formu izvrsnosti pre nego usko definisano savršenstvo. Perfekcionista može da bude samodestruktivan kada je previše zabrinut kako drugi mogu da vide neku njegovu nesavršenost.

5.Učiti od sudija/kritičara. Nije cilj ocene isključivo i uvek da bude savršena, ona često služi da bismo učili iz mišljenja obaveštenih kritičara. Ocena može da pruži instrukciju za poboljšanje, a ne prosto da daje odobrenje. Preporučljivo je, takođe, tražiti mišljenje od većeg broja stručnjaka.

6.Počnite. Čak i ako niste sigurni u ono što treba da radite, treba pokušati. Može se ispostaviti da ste bolji nego što mislite i vaš zadatak može biti lakši nego što ste zamišljali. Čak i ako vaš prvi pokušaj ne bude uspešan, možda ćete shvatiti šta ili kako treba da radite. Vremenom ćete shvatiti da prepreke nisu možda tako velike kao što ste na početku mislili.

7.Postaviti rok. Iako neke stvari nikad ne mogu biti završene treba postaviti rokove i pravila bar za detalje, tako da posao ipak bude pod nekom vremenskom kontrolom.

8.Proba. Kreiranje zaštićenog okruženja za učenje, prostora gde su greške moguće i dozvoljene, je veoma korisno. Proba. Praksa. Eksperiment. Testiranje sebe pre glavnog nastupa. Tokom svih ovih pokušaja treba isključiti svog unutrašnjeg kritičara,  i ostaviti slobodu za učenje i eksperimentisanje, bez brige od fatalnih grešaka.

9.Probati nove stvari. Prihvaćeni metod nije uvek najbolji i ne funkcioniše uvek. Bez obzira šta radili potreban je neki predviđen metod, bilo kakav. Što je aktivnost koja se preduzima novija i neobičnija  neophodan je veći broj pokušaja i moguć veći broj grešaka. Ali, jedno je sigurno, iz grešaka se uči.

10. Ponekad nema sigurnog odgovora. Za mnoge aktivnosti, posebno one sa elementima kreativnosti, ne postoji neki siguran pravi način niti pravi odgovor. Moguća je samo subjektivna  procena.

11.Prepoznati lepotu u ležernosti i nesavršenstvu.  Ono što je savršeno, ne mora uvek da bude ni najlepše ni najbolje.

12.Razmisliti o neuspesima. Neuspeh je relativna stvar. Ne može se naučiti bez pravljenja nekih grešaka. Svako najbolje zna da li mu je nešto pošlo za rukom ili ne, jer zna šta je zamislio i imao na umu, ali drugi to ni ne primećuju. Osim toga važno je i šta se nauči iz neuspeha i kako to može pomoći sledeći put da se bolje obavi posao.

13.Razmisliti o uspesima. Treba se prisetiti nečeg što je urađeno uspešno. Možda nije bilo savršeno, ali je rezultat postignut. Bude i neizvesnosti na putu stvaranja tog uspeha. Strah i brige nas mogu držati podalje od nevolja, ali ne treba dozvoliti da to odvede u neaktivnost. Bolje je uraditi mnogo stvari nesavršeno, nego nekoliko savršeno.

AUTOR TEKSTA: Tatjana Petrov

© Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike obeležene imenom bloga i mojim imenom su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava. 

2 comments on “Perfekcionizam nije perfektan

Leave a Reply to WojciechCancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.