Naučnici i umetnici – zablude i istine

Engleski naučnik Pol Dirak čitao je isključivo literaturu i naučne radove iz matematike i fizike. Jednom prilikom ga je prijatelj, nakon mnogo ubeđivanja, ubedio da pročita roman Dostojevskog „Zločin i kazna“. Kada su se nakon nekoliko dana susreli, prijatelj ga je radoznalo upitao da li mu se knjiga dopala.

Sve što je o knjizi rekao bilo je: „Pisac je pogrešio. Sunce mu se rađa dva puta u jednom danu.“

U vreme  DaVinčija, kada stručnost u umetnosti i nauci nije još dospela do polarizovanih stanja  koja postoje danas, nauka i umetnost su koegzistirale prirodno. Međutim, tehnološki napredak i stalno povećanje nivoa naučne sofisticiranosti dovode do zaoštrene polarizacije koja vlada danas.

I naučnici i umetnici se bave sagledavanjem stvarnosti, ali sa drugačijih polazišta, koristeći potpuno različite alate i završavajući na udaljenim ishodištima. Dok jedna dominira tehničkom introvertnošću, druga barata izražajnom ekspresivnošću.

Umetnost je usmerena na percepciju sveta kroz oči pojedinca, utemeljenu na ličnom iskustvu, emocijama i subjektivnom razmišljenju. Umetnici za razliku od naučnika poseduju unutrašnju sposobnost da razumeju stvari intuitivno, bez definisane metodologije. To im omogućava da otkriju načela uz minimalan pristup činjenicama koristeći razne vrste nematerijalnih podataka. Ali to, naravno, sa sobom nosi cenu – većina umetnika ne razume odakle dolazi njihova sposobnost, koji su sve mehanizmi uključeni u njihov umetnički stvaralački proces, ne mogu objasniti ni sebi ni drugima kako je došlo do nastanka nekog njihovog dela i njihovi rezultati su retko dosledni. Zanimljivo je da i pored toga, kod njih pretežno postoji otpor prema bilo kakvom pokušaju da se u njihov rad uvodi metodologija, pribojavajući se da bi demistifikacijom mehanizama došlo do urušavanja kreativnosti, lepote i originalnosti njihovog rada.

Naučnici pokušavaju otkriti osnovne principe koji stoje u osnovi problema koje izučavaju, postojeće alate i interakcije između njih koristeći realne, merljive podatke, nalazeći veze, povezujući ih i izvodeći zaključke uz pomoć logike. Razumevanje ovih apstraktnih principa omogućava im da se igraju različitim mogućnostima rešavanja problema i izmišljanjem novih alata na putu rešenja. Naučnik može predvideti promene postojećih trendova i onoga što nakon toga sledi, te pomoći da se pripremimo u skladu s tim. On takođe može brzo prilagoditi postojeće alate za nove uslove, što je posledica njegovog razumevanja principa onoga što se i zbog čega promenilo, kao i šta bi trebalo menjati.

Naravno, naučnici takođe imaju svoje nedostatke. Život u svetu apstraktnih ideja ponekad nosi rizik i  tendenciju da se zaborave sve nepredvidivosti često haotične realnosti, koja utiče na sve što je u materijalnom svetu. Ideje mogu delovati fantastično na papiru, dok realnost može da iznenadi, oteža ili potpuno onemugući njenu primenjivost u realnom životu.

Stereotipi

Naše predstave o umetnicima i naučnicima podležu određenim stereotipnim predrasudama. Koliko u ovim stereotipima ima ili nema istine izvor je stalne radoznalosti, ali i istraživanja.

stereotip umetnika

Stereotipna slika umetnika

Umetnik je osetljiv, emotivno labilan, ekspresivan i nepredvidiv u ispoljavanju emocija (ponekad na ivici mentalnih poremećaja). Po temperamentu on je izrazit sangvinik, melanholik ili kolerik, nikada flegmatik. U stavovima prema životu i komunikaciji nekonvencionalan je, rasejan i neorganizovan. Generalno neumeren i sklon porocima, u društvenom životu je ili nekontrolisan, rasipan i razvratan ili potpuni pustinjak, ponekad čak mizantrop. Egocentričan je i sujetan. Oblači se upadljivo – ili ekscentrično, neobično ili izrazito uglađeno, ali uvek sa stilom i posebnim kreativnim pečatom.

Rad umetnika je veoma interesantan, oni su „cool“ i privlačno je biti umetnik!

 

stereotip naučnikaStereotipna slika naučnika

U jednom istraživanju, deci osnovne škole date su slike-portreti 10 lica, a njihov zadatak je bio da identifikuju koja bi od njih mogla predstavljati naučnike. Ustvari, na slikama su se i nalazili samo portreti naučnika. Zanimljivo je da su deca, mahom, odabrala lica koja nisu bila nasmejana. Ovaj eksperiment potvrđuje jedan od glavnih stereotipa o naučnicima koji svi delimo, a to je da je naučnik: preozbiljan, dosadan i neinventivan, bez izrazitih emocija i istinske sposobnosti da život oseti punim plućima. Naučnik nije preterano druželjubiv i nema bogat društveni život. On je rigidan – ima neki svoj sistem rada i drži ponekad do čudnog reda ili bizarnih rituala, samo njemu razumljivih. Naučnik je, takođe, smušen i fizički nespretan. On nosi naočale (često sa debelim staklima i nezgrapnim okvirima) i ne obraća pažnju na svoj izgled i stil oblačenja.

Iako naučnici rade vrlo pametne i važne stvari, dosadno je i nije pivlačno biti naučnik!

Međutim …

Sličnosti između umetnika i naučnika daleko nadmašuju razne stereotipe i oni, ustvari, imaju mnogo više zajedničkog nego što se mnogima, gledajući površno, čini. I jedni idrugi su posvećeni odgovorima na  velika pitanja i prilaze problemima s  istom  otvorenošću  i znatiželjom istražujući duboko i neobično. Ni jedni ni drugi se  ne boje  nepoznatog. Naučne laboratorija i umetnički ateljei su  dva mesta rezervisana za iscrpljujuća istraživanja, frustracije  i brojne greške kao sastavni deo procesa učenja, koje se javljaju kao kontinuiran i neminovan povratni odgovor između pitanja i odgovora, razmišljanja i delovanja. Trenutna praksa pokazuje da uključivanjem umetnosti u naučna istraživanja, nauka ima mnogo dobiti. Čak, umetnici mogu biti veliki partneri u plovidbi ka nepoznatom. Oni su, ustvari, prirodni komplementarni partneri. I s takvim komplementarnim  razmišljanjem čine  veliki potencijal, što rezultira neočekivanim ishodima koji su eksponencijalno vredniji  nego  kada  rade odvojeno.

Svaki je umetnik donekle i naučnik, a najveći naučnici u istoriji, sa svojim maštovitim vizijama i naprednim idejama bili su ustvari veliki umetnici.[ad name=”Google Adsense-1″]

 © Tatjana Petrov  

Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike (obeležene imenom bloga ili mojim imenom) su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava. 

Vaš komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.