Kratke digitalne poruke, internet žargon i pismenost

Razvoj interneta i mobilnih telekomunikacionih uređaja, te eksplozija društvenih mreža u potpunosti su promenili način na koji komuniciramo jedni s drugima. Povezaniji smo više nego ikad. Sve više škola počinje da dozvoljava učenicima da donose svoje digitalne uređaje i da ih koriste u razredu na času. Pisanje digitalnih poruka i žargon koji ide uz njih se počinju uvlačiti i u svakodnevni govor i pisanje. Iako je ovaj komunikacijski bum pohvalan s jedne strane, zbog lakog dolaska do informacija, s druge strane vlada zabrinutost zbog štetnog delovanja koje sa sobom donosi. Vode se rasprave oko vrednosti „digitalnog pisanja“ kao što su: pisanje poruka na mobilnom telefonu, pisanje tvitova, beleške na mobilnim uređajima…

Šta kažu kritičari ovakvog načina komunikacije?  

Da li je pisanje digitalnih poruka i upotreba internet žargona degradacija ili dodatna šansa za razvoj tradicionalne pismenosti? Digitalno pisanje, naročito kratkih poruka i beleški, je predmet stalnih rasprava među nastavnicima. To nije problem u nižim razredima, jer nastavnici uspešno brane učenicima nižih razreda upotrebu mobilnih telefona na času, ali u starijim razredima ta je bitka izgubljena.

Kritičari ovog načina pisanja ističu da ugrožava gramatiku i da nije nikako preporučljivo za učenike, koji još uvek nemaju razvijene osnovne veštine pisanja. Oni imaju poteškoće u ispravnom gramatičkom pisanju prilikom skraćivanja poruka, tako da, smatraju oni, o tome ne bi trebalo čak ni diskutovati. Ankete su pokazale da 70% predavača veruje da poruke imaju negativan uticaj na pismenost. Osim usmenih dokaza koje pružaju roditelji i nastavnici, rađene su i studije. Jedna studija koja je obuhvatila 228 dece od 10 do 14 godina, došla je do rezultata da su deca, koja su se nedavano dopisivala putem SMS poruka, radila lošije gramatički test.  Ovo bi, prema njima, bio jasan dokaz da je tradicionalna pismenost ugrožena digitalnim pisanjem.

Kako to vide optimisti?

Ali ne gledaju svi na ovo kao na kugu 21.veka. Veliki broj naučnih studija ukazuje da to ustvari nije tačno, iako je istina da su konvencionalni jezik, pravopis i gramatika često neispravni u konverzaciji ovog tipa. Optimisti tvrde da digitalno pisanje nije odgovorno za ove greške, nego da su to poteškoće koje inače postoje, ali postaju uočljive prilikom korištenja digitalnog pisanja, kao što postoje i u drugim oblicima pisanja. Naprotiv, zagovornici digitalnog pisanja smatraju da se pisanjem,čak i ako je digitalno, obogaćuje rečnik.

Potrebno je samo razgraničiti kada je ovakva vrsta pisanja prikladna, a kada ne. Pisanje kratkih poruka i internet žargon imaju svoje vreme i mesto. Oni nisu loši, ali ne svuda i uvek.Optimistični stručnjaci za jezik smatraju da deca znaju da naprave razliku kada pišu u školi i kada pišu poruke i da neće upotrebiti “jezik poruka” na času, niti da će to uništiti pismenost u perspektivi. Učenici klasifikuju poruke kao zabavu i igru rečima, odvojenu od ozbiljnog pisanja u učionici i to kao rezultat nema pogoršanje pismenosti, tako da je opasnost od digitalnog pisanja preuveličana. Sposobnost prebacivanja sa formalnog pisanja na unos teksta za decu, smatraju oni, danas je najprirodnija stvar. Oni kao da imaju prekidač koji koriste da bi se prebacili sa “tekstualnog razgovora” na formalni, gramatički. Deca su fleksibilna,  majstori prilagođavanja aktivnostima i okolnostima. Nema razloga za sumnju da oni iznenada gube svoju fleksibilnost i prilagodljivost kada se treba prebacivati sa “jezika poruka” na formalno pisanje kada je to potrebno. Takođe, prirodno je da se jezik menja, a na ove promene, kažu, ne treba gledati s negativnog aspekta.

Internet žargon su termini koji se koriste da se opišu prečice, alternativne reči ili čak simboli koji se koriste da prenesu misli u elektronski dokument. Mnogi digitalni mediji ograničavaju broj karaktera koji se mogu koristiti u jednoj poruci, belešci ili na jednom mestu. Većina SMS poruka omogućava 160 znakova po poruci, tvit 140. Misaoni tok iza slanja teksta je dublji nego što izgleda, tako da je ovo prilika za eksperimentisanje u komunikaciji i igru rečima. Učenici postaju kreativni u smišljanju načina da dobiju maksimum na ograničenom prostoru. Oni su pred izazovom kako da što efikasnije komuniciraju kroz redukovan tekst – koliko je neophodno upotrebiti reči i rečenica da bi poruka bila sažeta, a ipak jasna i kako je sročiti. S druge strane, to može da bude jako nabijeno i osiromašeno.

Kakvi su rezultati istraživanja?

Postoje i drugi faktori koje treba razmotriti kada je reč o digitalnom pisanju. Jeff Gabrill, professor  na Državnom univerzitetu Mičigen i njegove kolege objavili su studiju vezanu za  ovu temu, rađenu sa studentima 1. godine. Studija je ispitivala 1366 studenata  jezika, upisanih na 1. godinu studija . Ustanovljeno je da su tekstualne poruke na mobilnim telefonima, e-meil pošta, kao i beleške sa predavanja, 3 najčešće korištena žanra pisanja. Ustvari, skoro polovina, 46% učesnika je reklo da je pisanje tekstualnih poruka putem mobilnog telefona njihov najkorišteniji žanr pisanja.

Anketirani studenti su rekli da vrednuju kao tri najvrednija oblika pisanja: pisanje poruka (47%), pisanje akademskih tekstova (45%) i uzimanje beleški sa predavanja (43%). Ovo je predstavljalo iznenađenje za istraživače. Ali, ono što je najznačajniji nalaz ove studije je to da su se student izjasnili da najviše pišu iz ličnog zadovoljstva, a manje zbog školskih obaveza , iz dužnosti. Ovo je posebno zanimljivo otkriće, obzirom da su učesnici regrutovani preko škole (koledž, kursevi…) i moglo se očekivati da su im obaveze u školi glavna motivacija za pisanje. Veoma je važno pomenuti da današnji učenici pišu više nego ijedna generacija u istoriji do sada i tu sigurno mora biti više pozitivnog nego negativnog, jer jedan oblik pisanja podstiče razvoj drugog. Ipak, mnogi profesori se užasavaju kada vide mobilne telefone na času. Istraživači kažu da su to legitimne platforme za pisanje i da bi se trebalo prilagoditi i prihvatiti promene.

Mobilni telefoni i društvene mreže u učionici

Sveobuhvatna diskusija vodi se i oko toga da li telefonske poruke i društvene mreže doprinose skraćenju raspona pažnje. Međutim, TV, opterećen dnevni raspored i uzburkan porodični život su verovatniji razlozi kratkog raspona pažnje učenika danas i prebacivanje krivice na telefonske poruke i društvene mreže je pogrešno, jer oni verovatno imaju manje veze s tim.

Ali ima i takvih nastavnika koji su dovoljno hrabri da eksperimentišu sa korištenjem mobilnih komunikacijskih uređaja u učionici. Jedna od ideja, koja se navodi kao razlog zbog kog se preporučuje uvođenje digitalnih poruka u učionicu, je slanje tekstualnih pitanja učenicima na koje oni onda šalju odgovore nastavnicima i drugim učenicima. Nastavnici koji su koristili ovaj metod kažu da mnogi učenici, koji inače u učionici nisu baš aktivni, u diskusijama ove vrste se aktiviraju. Zanimljivo je napomenuti da je pisanje poruka posebno korisno za decu koja imaju problem sa situacijama licem-u-lice. Ovi učenici uživaju u situacijama gde se piše, a ne mora govoriti.

Digitalno doba je pred nama i, sviđalo nam se to ili ne, donosi sa sobom bržu komunikaciju i novine u pravopisu. Ovo je evolucija. Kriviti pisanje digitalnih poruka i društvene mreže za loš uspeh učenika je greška. Umesto zaziranja od njih bolje bi ih bilo inkorporirati u nastavu i iskoristiti u edukativne svrhe kao alat za učenje na najbolji mogući način.

[ad name=”Google Adsense-1″]

© Tatjana Petrov

Sav sadržaj ovog bloga, Nadarena deca (www.nadarenadeca.com), svi tekstovi, uključujući i prevode i slike (obeležene imenom bloga ili mojim imenom) su moje (Tatjana Petrov) vlasništvo. Zabranjeno je objavljivanje na drugim sajtovima/blogovima ili štampanje u komercijalne svrhe. U suprotnom smatraću da su prekršena moja autorska prava. 

Vaš komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.